Tuđmanoidni folkloraši dali su u zagrebačku subotu sve od sebe ne bi li se predstavili kao politički subjekt pozvan i sposoban za idejno i vrijednosno nadvladavanje vladajuće koalicije, ali se u zraku ipak i nadalje osjećala dobro poznata "nevidljiva ruka" koja već desetljeće regulira ovo političko tržište nacionalističke euforije. Zato je važnija metapolitička, odnosno interesna analiza ovog skupa, u smislu indiciranja odnosa onih političkih snaga koje su se nastojale poslužiti tom čondićevskom matinejom.

Mnogo je, dakle, interesantnije s one strane mitinga bilo pokretanje burze očekivanja novoga hrvatskog poretka. Ako je ovaj skup lakmus za nove promjene, može se posve pouzdano kazati da do njih usprkos brojnim najavama iz opozicije, i vlasti također, neće tako lako i brzo doći budući da "pesimizam razuma" ne prati dovoljna količina "optimizma volje". Građanima je teško povjerovati u stare "promjenitelje" promjene. Ne samo da se još sjećaju hadezeovskih anomalija, nego su svjedoci njihovih neispravljanja, što dobrim dijelom provodi vladajuća koalicija. Samostalni povratak HDZ-a na vlast i dalje je manje vjerojatan — zbog općeg raspoloženja biračkog tijela, a ne zasluga vlasti — pa je radi osvajanja vlasti nužno profilirati opozicijski blok koji će se razlikovati od nacionalističkoga "hrvatskog bloka" čije monotone eksplozivne parole nikada nisu pomogle rješavanju gospodarske i socijalne agonije.

Mnogo više nade za opoziciju od ovakvih masovki desničarskog ignoriranja vladavine prava i tržišnih zakona pruža međustranački rad na terenu gradova i općina, gdje na ponovljenim izborima, na legitiman ili nelegitiman način, HDZ ponovo zadobiva vlast. Ta tiha voda mnogo uspješnije i dalekosežnije urušava vlast od mitingaških valova netrpeljivosti koji uz vlast pokušavaju srušiti i čitav demokratski sustav. U toj političkoj zavjetrini do izražaja dolaze "politički specijalci" za mirnu igru poput Mate Granića, koji je otišao iz HDZ-a da bi stvorio DC radi demarkacije s njim, a pošto je to obavljeno, sada se može koalirati s HDZ-om. Iz smiraja HSLS-a trebao bi se iznova dići i sezonski feniks Dražen Budiša kao budući Granićev suigrač u nacionalnom rušenju psihopolitičkog kompleksa koaliranja s HDZ-om.

Jesu li odumirući DC i samoubilački HSLS uistinu dostatni hadezeovski partneri za željeni povratak na vlast? Teško. Oni nemaju stabilno biračko tijelo poput HDZ-a. I HSS-a! Zato je najznačajnija meta za buduće izborno koaliranje nesumnjivo HSS kojega se s "lijevog" puta stalnim ideološkim podmetanjima ekstremne opozicije nastoji vratiti na zna se koji "domoljubni" put. Pritisak na njegova predsjednika Zlatka Tomčića pumpa se iz događaja u događaj i bilo je za očekivanje da će recentni "prosvjetiteljski" pismonoše od Markova do Jelačićeva trga iskaljivati svoj verbalni bijes upravo na njemu ne bi li ga omekšali i učinili podatnijim za "neumitnu" političku sutrašnjicu. Hadezeovske trgovce budućom vlašću onespokojava jedino sredstvo plaćanja Tomčića. Mogu li mu ponuditi više od ovoga što ima — predsjedavanja Hrvatskim saborom? Kalkuliraju da bi se Tomčića moglo kupiti jedino mjestom predsjednika države ili Vlade. Sve se ovo, dakako, nije izvikivalo na prosvjedu u Zagrebu, ali nije li i vika jedna vrsta (pašalićevske) magle?