Riječka i splitska županijska organizacija predlažu da se Dražen Budiša, nakon polugodišnjeg povlačenja, vrati na čelo HSLS-a. Dvije podružnice neće ostati same, nego je to tek početak kandidacijskog procesa koji je krenuo "iz baze" a nakon kojeg Budiša neće vjerojatno moći odbiti da još jednom, poslije ponovnog preuzimanja pa, trenutačnog raskola HSLS-a 1996. godine, postane "spasitelj" svoje stranke.

Povratak Budiše na čelo HSIS-a u veljači stoga se izravno može vezati uz raspad koalicije i moguće prijevremene izbore u kasno proljeće ili ranu jesen.

Izgleda da smo kroz Granićeva usta čuli i ono o čemu danas politički razmišlja Budiša jer dok ne završi kandidiranje "na terenu", Budiša se, vjerojatno, neće javno izjašnjavati.

Povratak Budiše koji bi perturbacijom pokušao promijeniti glavni smjer hrvatske politike bio bi još jedan zaokret čovjeka kojeg sve uži krug njegovih trajnih štovatelja inače smatra politički najdosljednijim, najiskrenijim i najpoštenijim hrvatskim političarem.

Ali, u posljednjih pet-šest godina Budiša je više išao cik-cak nego dosljedno jednom linijom. Pritom je dojam da je njegova taština vodila tijek događaja a da su njegovi stvarni politički stavovi u tim događajima bili manje važni.

Uz halabuku stranačkih desničara 1996. godine riješio se Vlade Gotovca, a dvije godine kasnije upravo se HSLS najuže vezao uz nominalno najljeviju od većih hrvatskih stranaka. Sve to vrijeme HSLS je u većim dalmatinskim gradovima najnormalnije koalirao s HDZ-om. Nakon što je precijenio svoje izborne šanse da postane Tuđmanov nasljednik i tako izvisio s najvažnijih političkih funkcija u Vladi i Saboru, njegova su iskakanja s vremenom postajala glavni unutarkoalicijski problem.

Još do prije nekoliko dana Đurda Adlešić odbijala je mogućnost stvaranja nove koalicije centra, a sada na pitanje o mogućnosti koalicije u kojoj bi bio i HDZ ona ženstveno odgovara: "Nikad ne reci nikad".

Za Hrvatsku bi možda na sljedećim izborima bilo najbolje kada bi se stvorio i pobijedio neki treći politički blok, bez HDZ-a, pa i bez SDP-a, koji bi na učinkovit način mogao dovršiti građansko oblikovanje sadašnje, uvjetno govoreći, druge hrvatske republike.

To bi, u idealnom smislu, značilo uspostavljanje zapadnjačke efikasnosti u društvenom sektoru - mnogo brže i potpuno kompetentno sudstvo, napokon stabilan Ustav stabilan izborni sustav ali i propulzivniju privredu, čije strateške točke jednostavno treba osmisliti jer novac neće početi proizvoditi same od sebe.

Ali, treći blok, mimo dvije najjače stranke, lijeve i desne, neće se pojaviti ni do mogućih prijevremenih izbora, a ni do onih redovnih, 2004. godine.

Ali, nisam siguran daje Budišina pobjeda u stranci posve izvjesna. Iako tvrdi da se uz Budišu ne želi kandidirati, Đurda Adlešić imala bi protiv Budiše realne šanse.

Ako izbori budu prijevremeni, dakle za pola godine ili nešto više, s ekstremnom desnicom ili bez tog svog dijela, HDZ će prikupiti mnogo glasova, vjerojatno i više nego 2000. No, čini mi se da bi HSIS, i uz Budišino vodstvo, mogao doživjeti debakl sličan onome s lokalnih, proljetnih izbora.

Ako je sadašnja politika HSLS-a nejasna i netransparentna kao što se govori u stranci, ne znam po čemu bi ona s Budišinim preuzimanjem mogla postati profilirana, jasna i dorečena.