Odlazak ministrice zdravstva za Hrvatsku predstavlja značajan događaj i pozitivan presedan. Ako nas sjećanje ne vara, i ako zanemarimo smjenu HDZ-ova ministra turizma zbog blamaže sa sloganom izmozganim u krugu obitelji, otkako je samostalne Hrvatske, Ana Stavljenić-Rukavina prva je ministrica za koju je javno rečeno da mora snositi konzekvence za stanje u svome resoru. Da mora otići!

U Hrvatskoj to se dosad nije događalo - Šušku je odletjelo u zrak cijelo skladište oružja, zajedno s vojnicima, Hebrangu je također na dijalizi umrlo nekoliko desetaka pacijenata... Ali Tuđman te tragedije nije smatrao vrijednim ostavke. Naravno, i on je mijenjao kadrove koji ga nisu zadovoljili, ali smjene su uvijek umatane u šušur pravi se razlozi nikada nisu objavljivali. S nasIjednicima HDZ-a dosad je bilo gotovo isto - Radošu je u vojarni minom teško ranjena grupa ročnika, ali njegova se funkcija nije zaljuljala. Kao što osječka eksplozija policiji povjerenog oružja nije uzdrmala Lučina.

Ministrica zdravstva imala je nesreću da joj je previše Ijudi umrlo. Usto, medijima se nisu mogla začepiti usta, pitali su, istraživali, inzistirali, pa je, unatoč pokušajima zataškavanja, svakim danom postajalo sve jasnije da se ni ukupno zdravstvo ni Ministarstvo nisu znali nositi s tragedijom koja se dogodila. Koliko je u prvi trenutak bila šokirana razmjerima pomora bubrežnih bolesnika, javnost su vjerojatno isto toliko kasnije šokirali podaci o zakašnjelom i indolentnom reagiranju nadležnih. Njihovo se ponašanje predstavlja kao suučesnik u ubojstvima. Ministričino je nuđenje mandata bilo mišljeno više kao paradni potez, ali razvojem situacije premijer Račan je doveden do toga da smjenu više nije mogao izbjeći.

Odlazak Ane Stavljenić-Rukavine dobra je vijest jer će se na taj način otvoriti mogućnost ozbiljnog pretresanja alarmantnog stanja u hrvatskom zdravstvu. Time ne dovodimo u sumnju njene kvalifikacije i dobru volju. Na isti način treba gledati i na druge smjene u zdravstvenim ustanovama. S tim u vezi onda je vrlo zagonetno zadržavanje ministričina prvog suradnika Rajka Ostojića, koji je također počinio neoprostive greške. Vlada u svojoj odluci kao razlog za njegovo "pomilovanje" navodi potrebu kontinuiteta. Račan veli da Ostojičeva ostavka niie prihvaćena (javnost uopće nije obavlještena da ju je on nudio!?) zbog ozbiljnosti stanja u zdravstvu i potrebe da Ministarstvo ne ostane potpuno obezglavljeno. Kuloari tvrde da je zamjenik ministrice ostao, jer je od svoje, sada već bivše šefice, mnogo prodorniji. Usto je, navodno, blizak SDP-u.

Odlazak ministrice zdravstva dobra je vijest i zato jer se tim presedanom stvara model za sve buduće situacije. Ministri se više neće moći praviti gluhi i blesavi, bez obzira što im se u resoru događa. Ovom smjenom uspostavlja se jasna međuzavisnost između funkcije i odgovornosti. Političari su dosad u Hrvatskoj bili zaštićena vrsta. Konzekvence za obavljenje svoga posla snosili su samo radnici. Njih su, ako zakažu, čekali otkaz ili manja plaća. Ubuduće možda ni političari neće biti izuzeti od otkaza. Ubuduće možda će u hrvatskoj politici biti nešto više odgovornosti i morala. Sve bi to moglo siijediti iz odluke o smjeni jedne ministrice. lli će njeno razrješenje ostati iznimka koja će potvrđivati dosad važeća pravila?