Na prosvjedima paradiraju bivši vozači, harmonikaši, gostioničari i legionari, koji su stekli toliki imetak kakav im ne bi donijelo još stotinjak života koje su živjeli prije rata

Šesta godina prolazi od završetka rata u Hrvatskoj, odnosno od pobjedničke Oluje, a neki generali još uvijek vode svoje privatne ratove i zahtijevaju da njihova riječ bude glavna kada se odlučuje o aktualnim problemima. I to ne o vojnim, nego o klasičnim političkim, pa i ekonomskim pitanjima. Neuspjeli prosvjedni skup Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata i braniteljskih udruga u Zagrebu pokazao je, međutim, kako ti generali za svoje mirnodopske akcije nemaju onakvu apsolutnu podršku Hrvata kao što su je imali u ratnim nedaćama. Sve govori u prilog tome kako su, unatoč zaglušujućoj buci političkog nazadnjaštva, prostakluka i mržnje koju stalno proizvode ekstremni desničari, građani Hrvatske uspjeli razlučiti Domovinski rat od imovinskog rata.

Paradiraju tako na prosvjedima ili kao sive eminencije tih prosvjeda bivši vozači, harmonikaši, gostioničari i legionari, jednom riječju, instant-generali, u obrani svojih privilegija pod zvučnom kulisom šovinističke histerije. Nakon zagrebačkog prosvjeda umirovljeni general, bivši ministar obrane i nezavisni vojni analitičar Martin Špegelj javno je prozvao organizatore skupa da su se u ratu obogatili i da sada samo štite svoje interese. "Tako nešto se gotovo nigdje u svijetu nije dogodilo, osim u onim režimima gdje na vlast dođe vojna hunta, da se generali i visoka vojna lica, kao i visoki politički dužnosnici u ratu obogate. Ti su ljudi iskoristili ratnu situaciju i volju hrvatskog naroda da obrani zemlju i postali klasični ratni profiteri. Prije rata su neki od njih bili vozači i gostioničari, što su, naravno, sasvim dostojna zanimanja, no sada su bogataši. Mislim da je to sramotno i da te ljude treba makar javno prozvati i raskrinkati njihovu ulogu", kazao nam je Martin Špegelj.

No, čini se kako sve tek može i ostati na javnom prozivanju naših heroja imovinskog rata, jer su dotični generali bolje od Miroslava Kutle, Josipa Gucića i ostalih gospodarskih "tajfuna" svoja "civilno-tehnička sredstva" koja su stekli tijekom rata ukopali duboko u zakonske i pravosudne "rupe". Tjednik Globus mora temeljem presude Općinskog suda u Zlataru platiti umirovljenom generalu Ivanu Koradeu 100 tisuća kuna odštete zbog vrijeđenja njegove “časti i ugleda” u tekstu u kojem se tvrdi da je Korade zloupotrijebio inženjeriju Sedme gardijske brigade HV-a za osobne potrebe - gradnju puta, ribnjaka i kuće. Naravno, bilo je vrlo teško dokazati da su MORH i Glavni stožer HV-a bili upleteni u takve radnje i Korade, predratni siromašni VKV-monter centralnoga grijanja, dobio je presudu. No, uz njegovo ime je vezano toliko skandala, od optužbe za nasilno ponašanje i bludničenje nad načelnikom lokalnog SIS-a do incidenta na malonogometnoj utakmici, da bi svako njegovo pojavljivanje na bilo kakvim prosvjedima trebalo izazvati podozrenje.

Tvrdi se da je Korade svojedobno bio u sukobu s "hercegovačkim" lobijem u MORH-u, jer se protivio da inženjerija generala Ljube Ćesića Rojsa ima monopol na sve građevinske zahvate u Hrvatskoj. A popularni zastupnik HDZ-a u Hvatskom saboru zacijelo je najosebujnija osobnost na "generalskoj sceni" koja udara takt desnim prosvjedima.

Prije 1990. Rojs je bio vozač Croatia busa na relaciji Zagreb-Muenchen, a u javnosti postaje poznat kao vozač autobusa koji je 1991. dovezao pripadnike MUP-a na Plitvice, što je bilo dovoljno za postavljanje temelja za jednu divnu generalsku karijeru. Tijekom rata Ljubo Ćesić je postao i vlasnikom jednog od najtajanstvenijih poduzeća na planetu Zemlji, Monitora d.o.o, građevinskog poduzeća koje je zapošljavalo civile u odorama HV-a, odnosno pripadnike fantomske 66. pukovnije HVO-a. Za tu je pukovniju i sam general jednom prilikom rekao kako nikada nije ni postojala! Većinu sredstava za poslovanje Rojs je u početku dobivao od MORH-a, a Monitor je poslove ugovarao preko poduzeća RH Alan u vlasništvu MORH-a. Monitor je, naravno, dobivao poslove za gradnju cesta u Hrvatskoj, a dodatni apsurd glasi kako je Monitor podigao tužbu protiv MORH-a u vrijednosti od stotinu milijuna DEM koju će, zahvaljući pravnim aktima bivše vlasti, najvjerojatnije dobiti. Generali znaju svoj posao.

Predratnoga lokalnoga gostioničara u Virovitici Đuru Dečaka šira hrvatska javnost upoznala je kada ga je 1991. KOS uhitio zbog šverca oružjem i osudio na tri godine zatvora. Robiju nije odležao, a godinu dana poslije za 36 tisuća DEM kupuje kuću na gradilištu od 178 hvati, a već prije mu je Izvršno vijeće općine Virovitica dodijelilo stan od 77 metara kvadratnih. U vrijeme akcije Štibra inspektori MUP-a su u njegovu voznom parku otkrili osam automobila sumnjiva zakonskog pokrića, dok je 1996. mehanizaciju PIK-a Đakovo kupio za 51 tisuću kuna. Njegovu tvrtku Voće protežirao je MORH-a u kupnji prehrambenih artikala, a prošle godine podžupan Virovitičko-podravske županije na sudu je posvjedočio kako ga je Đuro Dečak prisilio da potpiše da će mu županija biti jamac za kredit za kupnju dva traktora. Đuro Dečak danas je na čelu braniteljske udruge koja štiti dignitet Domovinskog rata.

"Oštro, braćo, oštro", uzviknuo je bivši legionar, umirovljeni general Ante Roso na zagrebačkom happeningu. Stvarno, treba oštro krenuti u sve poslove koje odrađuje poduzeće bivšega legionara Mediteran union tunel. Naime, i Roso je nakon umirovljenja krenuo u biznis i okrenuo podosta hrvatskih kuna na poslovima koje je njegova tvrtka uredno dobivala za vrijeme HDZ-a. Četvorica navedenih generala tek su najistaknutiji članovi generalskog ešalona koji se pozivaju na neupitnost svojih vojničkih zasluga i tituliraju se braniteljima digniteta Domovinskog rata. U pozadini tih velikih riječi stoji banalna istina da je većina tih ljudi u ratu stekla takav imovinski status kakav im ne bio donijelo još stotinjak života kojim su živjeli prije Domovinskog rata.

Oni su se za vrijeme i poslije rata okrenuli poslovima kojima je profitabilnost i probitačnost jamčila bliskost s tadašnjim državnim vrhom, a nakon promjene vlasti bilo je i očekivati kako će žestoko zagalamiti na sve one koji im pokušaju zanijekati privilegirani status kakav su imali do 3. siječnja 2000. Podršku im daju one političke snage kojima čitava politička kreativnost počiva na prizemnom prizivanju najprimitivnijeg nacionalizma. Taj bučni komplot boraca za imovinski rat i nacional-šovinističkih političara doživio je u Zagrebu veliki poraz, ali nema nikakve sumnje da to smatraju tek kao izgubljenu bitku, ali ne i rat. Rat za obranu Hrvatske je, naime, iza nas, ali imovinski rat će, nažalost, trajati još dugo. Dok god bude ljudi čijim će emocijama i ratnim frustracijama "generali" uspješno manipulirati za povratak stečenih privilegija i gurati ih pred sobom u rovove protiv aktualne vlasti.