Lojze Peterle prvi je predsjednik slovenske Vlade nakon demokratskih izbora, a u svojoj je bogatoj političkoj karijeri u dva navrata obnašao i dužnost ministra vanjskih poslova. Trenutno je, uz jednu od najbitnijih dužnosti u slovenskom parlamentu vezanu za međunarodne odnose, i potpredsjednik oporbene koalicije Nova Slovenija u kojoj je zajedno s Janezom Janšom, jedan od najgorljivijih pobornika da se pitanje masovnih grobnica žrtava ubijenih nakon Drugog svjetskog rata u Sloveniji definitivno riješi.

- Činjenica da su u Sloveniji mnogobrojne grobnice u kojima su pokopane žrtve revolucije, poslijeratnog obračunavanja s različitim narodima, u suštini nije nova i od ranije je poznata. Prijašnja vlast imala je te podatke i znala je za ta zbivanja ali ih je 45 godina prikrivala. Sada je došlo do novih lokalnih nastojanja, u Slovenskoj Bistrici, Radovljici... da se ta mračna strana prošlosti razjasni i u tome je smislu inicijativa nova, dakle u operativnom smislu, a ne kao neko novo povijesno otkriće.

Taj pritisak iz baze je sada takav da se i ljudi na visokim državnim funkcijama ne mogu oglušiti na te zahtjeve i izgleda da je interes slovenskog establishmenta da se to poglavlje iz prošlosti definitivno riješi. Ja sam upravo danas dobio još neke prijave o stradanjima Hrvata u okolici Smarjeških Toplica u kojima Ijudi kažu da su se do sada bojali o tome pričati i mislimo da je dobro da se konačno ljudi oslobode ne samo straha, već i udbaških prijetnji da će im se nešto dogoditi ukoliko progovore. To je pitanje ne samo osobne, već i povijesne psihohigijene. Sada je pitanje je li politička većina u Sloveniji spremna prihvatiti europske standarde koje je postavila Europska zajednica, odnosno zatvoriti to poglavlje po liniji pijeteta, istine, pravde i prava. Mi želimo to pitanje civilizirano riješiti i ne želimo novih trikova. Jer, do sada je to bio ideološki pogled partije na povijest i slika je bila crnobijela, na jednoj strani su bili pobjednici, dok su svi drugi bili gubitnici koji su se ispod zemlje našli kao otpadak povijesti.

- Nedavno sam čuo s jednog visokog mjesta: “Moramo nešto učiniti s tim Hrvatima”, jer priča se kako je u tim pokoljima ubijeno i pola ondašnje hrvatske vlade. Ja sam to komentirao: Za sve treba učiniti - za Hrvate, za Slovence, za Srbe. Jer, Slovenija je jedno od najvećih stratišta i grobalja nakon Drugog svjetskog rata. A to je ideološko, revolucionarno obračunavanje protiv političkih oponenata u nas trajalo i nakon 1950. godine. Recimo, u mom kraju, u Dolenjskoj, postoje svjedočenja o likvidacijama koje su se dogodile 1956. godine. Dakle, treba razlikovati žrtve koje su stradale zbog rata i one koje su dio političkog obračuna, to nesretno povijesno breme moramo uzeti na sebe, osuditi ono što treba osuditi, dostojanstveno ih sve pokopati i civilizacijski obilježiti mjesta stradanja.

- Po mojim saznanjima i u sklopu moga posla takvih kontakata nije bilo, nije mi poznato da li je na Vladinoj razini nešto učirijeno, da li je hrvatskoj strani ponuđeno da sudjeluje u tom poslu. Zanimljivo, na moj prijedlog smo s Talijanima usuglasili stavove oko naše zajedničke prošlosti od 1818. do 1956. godine. Imali smo pedesetak sastanaka, neki su bili naprosto nemogući, ali smo ipak uspjeli uskladiti naše poglede na mnoga teška pitanja, na fojbe, egzodus, fašizam... iako smo počeli s potpuno oprečnih pozicija i stavova. Nešto slično radimo i s Austrijom, no nažalost to ne radimo sami sa sobom unutar Slovenije, niti s Hrvatskom.

- Za mene je nevjerojatno da u deset godina slovenske samostalnosti i jedanaest godina demokracije nije osuđeno ono što je evidentno bilo zločinačko za komunizma. Mi te osude nemamo, mi nismo rekli: To nije bilo dobro. No ne vjerujem da će vladajuća opcija u Sloveniji tu Deklaraciju prihvatiti, jer ne želi da to raščišćavanje mračne strane naše prošlosti pripadne u zasluge opozicije.

- A neki 300 i više. U stvari prave statistike o tome, nažalost nema, kao ni o broju žrtava. To treba ustanoviti i svi zajedno moramo biti spremni istinu prihvatiti. Studirao sam povijest, a jedna od izreka kaže: “Mrtvi govore glasnije od živih.”