Žepački slučaj i najtvrdokornije zagovornike političke homogenosti Alijanse uvjerio je da svi problemi imaju zajednički predznak - nacionalni. Predstavnici Hrvata u državnoj i federalnoj vlasti odjednom su se našli u poziciji u kojoj se svih proteklih godina nalazio HDZ BiH, da grčevito brane ostatke ostataka uistinu vitalnih nacionalnih interesa

Počelo je "sitnim nesuglasicama" u Ministarstvu obrane: dok se ministar Mijo Anić, čovjek koji je, bez obzira na to koliko to komu odgovaralo ili ne, napravio pravo čudo s ustrojem samoraspuštene i ispolitizirane hrvatske komponente Vojske Federacije, odmarao nakon dobro obavljena posla, njegov kolega Ferid Buljubašić potpisao je, i u svoje i u Anićevo ime, priopćenje kojeg se Anić nekoliko dana poslije javno odrekao.

Nastavilo se zatim mnogim drugim, poprilično velikim nesuglasicama: Stranka za BiH i Nova hrvatska inicijativa su demonstrirali dijametralno suprotna gledanja na problem privatizacije Aluminija, za "stavove Alijanse" glede odlaska visokih bošnjačkih časnika u Haag "neke" stranke nitko nije pitao, a ministar Anić u Maleziji je zatekao časnike Vojske Federacije za koje mu nitko nije kazao da su tamo, potom je postao "glavni kočničar" integracije dviju komponenti Vojske Federacije, da bi se onda svakodnevno morao braniti od kritika vezanih za njegovu ideju oko postavljanja spomen-obilježja poginulim sarajevskim Hrvatima.

Žepački slučaj i najtvrdokornije zagovornike političke homogenosti Alijanse uvjerio je da svi problemi imaju zajednički predznak — nacionalni. Predstavnici Hrvata u državnoj i federalnoj vlasti odjednom su se našli u poziciji u kojoj se svih proteklih godina nalazio HDZ BiH: ma koliko da su pokušali preusmjeriti svoje djelovanje na općepolitičke, gospodarske i druge probleme, odjednom su morali grčevito braniti ostatke ostataka uistinu vitalnih nacionalnih interesa.

Dok je to trajalo, sadašnji predstavnici Hrvata su se, "kao šipka i bubanj", slagali s onima koji su sotonizirali HDZ, dan za danom iznoseći dubokoumne komentare pune cinizma. No, kada su se oni našli u poziciji Jelavića i društva, situacija je odjednom postala ozbiljna.

Stranka demokratske akcije, koja je, i pored svih unutarnjih lomova, objektivno i dalje najjača bošnjačka stranka, višekratno je, uz mnogo kritika u drugim segmentima bh života, iznijela svoj stav, da SDP BiH, vodeća stranka Alijanse, spada u stranke kojima ne treba išta predbacivati na planu integralističkih težnji, s čime se svaki bolji poznavatelj djelovanja reformiranih komunista mora složiti.

"Večeri" - koju je, usput, TV BiH proglasila "tajnom", istodobno emitiravši snimku iz Adil-begova Instituta, pa je ostalo nejasno po čemu je ona bila tajna - osim Zulfikarpašića, kao domaćina, prisustvovali su i reisu-l ulema Mustafa efendija Cerić, potom tada još predsjednik SDA a i sada njen de facto prvi čovjek Alija Izetbegović, donedavni predsjednik Stranke za BiH, također de facto jedan od najjačih političkih Bošnjaka Haris Silajdžić, te čovjek kojeg se trenutno u BiH smatra najmoćnijim, naravno, iz domaćeg političkog sastava - predsjednik SDP-a i predsjednik Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija.

Drugi supertajni sastanak samo nekoliko dana kasnije održan je u Kreševu, a sastala su se dva, posljednjih godina, "ljuta neprijatelja": predsjednk Nove hrvatske inicijative i član Vijeća ministara Krešimir Zubak i predsjednik HDZ-a Ante Jelavić.

Iza subotnjeg transparenta, na kojem je pisalo da je "Žepče bedem na kojem će se Alijansa srušiti", stala je i Nova hrvatska inicijativa, što je šokiralo koalicijske partnere, no, to je očito bio dio dogovora iz Kreševa, po sistemu "ustupak za postupak".

General Lozančić, koji je i dopredsjednik Nove hrvatske inicijative čak je u prvo vrijeme vršio dužnost zapovjednika hrvatske komponente, unatoč potpuno opravdanim prosvjedima HDZ-a i drugih članica "hrvatske samouprave" vezanih za nespojivost vojničkog i političkog djelovanja, no Petritsch i drugi su, po tko zna koji put, za račun vlastitih interesa, zažmirili na oba oka, a general Dragičević reaktiviran je, pa je, od umirovljenog časnika, koji je to postao jer se nije slagao s metodama djelovanja HDZ-a BiH, postao jedan od najviših časnika hrvatske komponente, otprije vrlo blizak Krešimiru Zubaku i Novoj hrvatskoj inicijativi.

Obojica su, tvrde pouzdani izvori, za svoje uloge dobili obećanje od Wolfganga Petritscha da će izbjeći Zenicu kao mjesto na kojem će odgovarati za ratna (zlo)djela. Desilo se, međutim, da je, nakon što su Lozančić i Dragičević, vrlo uspješno odigrali svoju ulogu, Petritsch "zaboravio platiti račun", pretvorivši obećanje u, kroz političku povijest vrlo prisutno, "ludom radovanje", pa je zenički sud jedva dočekao podignuti optužnice, malo potom raspisati tjeralice, a idućih dana poslati policiju da "lica s tjeralice" u lisičinama dovede u Zenicu.

Wolfgang Petritsch još uvijek pokušava riješiti probleme "bez faula", no, sve je manje izgleda da će u tome i uspjeti.

Jer, iz Nove hrvatske inicijative prijete da će, ako se "stvar ne riješi" po njihovim željama, predstavnici ove stranke uskratiti potporu prijedlogu koji se tiče davanja jamstava federalne Vlade Haaškom sudu glede obrane sa slobode visokih bošnjačkih časnika koji se trenutno nalaze u Haagu, a razmisliti i o daljnjem sudjelovanju u tijelima vlasti.

A ako, pak, Vlada ne da jamstva za bošnjačke generale, Stranka za BiH istupit će iz Alijanse!

Tako se stvorio začarani krug, nalik na pokušaj mačke da zubima dohvati vlastiti rep. Da bi rep doista bio uhvaćen, moralo bi se napraviti i previše presedana: Nova hrvatska inicijativa bi morala "izručiti" svojega dopredsjednika ili bi se Petritsch, kad dosad nije uspio ili nije želio, morao umiješati u posao "nezavisnog" sudstva, a svi akteri, od Zubaka do Lagumdžije, morali bi napokon priznati ono što, manje ili više, godinama uspješno skrivaju, ali im se povremeno "omakne": da je od njihove pripadnosti nacionalnom mnogo veća jedino njihova želja za vlašću.