Pitanje budućnosti - ili, bolje, sudbine - Pakta o stabilnosti došlo je na red usporedo s objavom njegova koordinatora Bode Hombacha da prelazi u privatni sektor / Dok se članice EU ne dogovore što namjeravaju sa svojim uspješnim projektom, neće biti ni nasljednika Bode Hombacha

BRUXELLES, 1. studenoga (Od Vjesnikove dopisnice) - Tri su scenarija za budućnost Pakta o stabilnosti - da ostane kakav je, da se izmijeni i prilagodi novim okolonostima i aktualnostima ili da se polagano ugasi sam od sebe, sugerira u pismu Ministarskom vijeću EU vanjskopolitički EU tandem Javier Solana - Chris Patten. Pitanje budućnosti - ili, bolje, sudbine - Pakta o stabilnosti došlo je na red usporedo s objavom njegova koordinatora Bode Hombacha da prelazi u privatni sektor. Jednostavno želi svoje dobre veze i saznanja stvorena dvogodišnjim radom na poslovima koordinatora unovčiti radeći u korist regionalnih poslovnih ambicija WAZ-a.

Ime nasljednika nije poznato, i od imena koja se spominju nijedno do sada nije steklo potrebnu potporu. Po viđenju Solane i Pattena, njegova nova korisna uloga bila bi intenziviranje međunarodnih napora u situacijama gdje su oni napotrebniji, poput sprječavanja sukoba, rješavanja nesporazuma i međuetničkih napetosti, potom kod povratka izjeglica ili poštivanju prava manjina.

Pakt djeluje na prostoru na kojem se danas još uvijek guraju i bore za razlog postojanja različite regionalne inicijative. Stoga je upitna ideja potpisnika pisma po kojem je njegova obaveza jačanje procesa suradnje ne duplicirajući poslove. Također, Pakt bi trebao jamčiti bolju koordinaciju napora međunarodne zajednice, što bi - prevedeno u realnost situacije na terenu - značilo da se EU vanjskopolitički dvojac zalaže za koordinaciju koordinacije obzirom na količinu dobrih namjera provođenih sa strane dobro plaćenih dužnosnika, a sve uz proporcionalan izostanak dobrih rezultata.

Uz Nijemce su Austrijanci i Grci iz različitih razloga a koji nemaju velike veze s bitnim interesima zemalja regije. S druge strane je Velika Britanije mašući stavom da su promjene i korekcije neizbježne, držeći kako je vrijeme da se aktivnost Pakta i nadzor nad radom ovog mehanizma približe Europskoj komisiji, znači kontroli njezine Opće uprave za vanjske poslove i britanskog vanjskopolitičkog povjerenika.

Sama je Svjetska banka dolijala ulje na vatru rasprava ocjenom da je vrijeme za drastičniju reviziju svrhe Pakta, s tim da glavni ured u Washingtonu buduću ulogu Pakta i Hombachova nasljednika nalazi u skretanju s posla obnove cesta i mostova (što je zadak novčarskih institucija a ne političara - koordinatora) na obnovu političke infrastrukture u državama.

Dakle, na izgradnju i jačanje elemenata strukture građanskog društva. Dok se članice EU ne dogovore što namjeravaju sa svojim uspješnim projektom, neće biti ni nasljednika Boda Hombacha. Ostane li Pakt o stabilnosti značajan kao što je bio do danas, njegova će zadržana, spašena specifična težina zahtijevati političkog »teškaša«. Oduči li EU postepeno ugasiti Pakt (na što svi poduzeti potezi u zadnje vrijeme i upućuju, samo se EU to ne usuđuje priznati), novi koordinator neće možda biti čak ni građanin EU. Budući da o ovim stvarima ne odlučuje samo racionalnost i zdrav razum, nije isključeno da se Paktu pokloni još poneka godina življenja kako bi u Uniji bilo više zadovoljnih. Regiji radi čije je dobrobiti osnovan i onako je svejedno.