Vjesnik: 03. 11. 2001.

Sjede i galame u Saboru neki koji tamo ne bi smjeli ni nogom stupiti

Izjava uvaženoga viteza, koji obrazovane dame procjenjuje kroz uzak prorez svog vizira, potakla je, doduše, nešto zgražanja nad takvim seksističkim stavom, ali opovrgavanju njegove tvrdnje o 99 posto prepisanih magisterija i doktorata nije posvećen ni najmanji djelić saborske rasprave/Možda saborski zastupnici svojim zanemarivanjem tvrdnji g. Kovačevića žele mladim, obrazovanim ljudima koji upravo izrađuju svoje magistarske i doktorske teze u nekim podstanarskim sobičcima ili uz pomoć svojih iscrpljenih roditelja dati na znanje da im taj trud i usavršavanje na kojem rade nitko neće cijeniti

MIRJANA KRIZMANIĆ

Zgroženi, užasnuti ili samo zabavljeni ispadima nekih saborskih zastupnika koji uživaju u primitivnim igrama riječi na razini djece na ulasku u pubertet, propuštamo vidjeti i čuti čime se zapravo bave naši narodni zastupnici.

Bilo bi dobro, uz analizu sadržaja njihovih rasprava, učiniti i analizu vremena utrošena na pojedine teme, probleme ili zakone.

Poznato je, naime, da ljudi općenito posvećuju više vremena onome što smatraju nužnim, važnim, zanimljivim ili temama o kojima mnogo znaju.

Ništa od toga ne vrijedi za naše zastupnike, koji posvećuju izrazito mnogo vremena temama koje općenito nisu nužne, u ovom se trenutku našeg postojanja ne mogu smatrati važnima, a zastupnici o njima gotovo da nemaju pojma.

Nema mnogo smisla nabrajati kakve bismo odlike voljeli prepoznati kod naših narodnih zastupnika, niti što se u civiliziranim zemljama očekuje od parlamentaraca. Naše su nam zastupnike odabrale stranke i strančice za koje smo glasali, pa stoga na nama, građanima, i nema toliko krivnje što nam u uglednoj instituciji poput Hrvatskog sabora sjede i galame neki koji tamo ne bi smjeli ni nogom stupiti.

Nema mnogo smisla nabrajati ni nevolje u kojima nam je zemlja, jer nam je svima sve to dobro poznato. Ali čini se da ipak ima smisla barem upozoriti na neka redovita događanja u Hrvatskom saboru, jer bismo na temelju onog što vidimo i čujemo trebali pažljivije odlučivati o ljudima koji će zastupati interese zemlje i njenih građana.

Eto, primjerice, kratkog opisa najnovije saborske farse. Odlučili su naši zastupnici i zastupnice temeljito se, barem što se tiče vremena koje su tome posvetili, pozabaviti praznicima i blagdanima. Obaviješteni i upućeni u zakone, ugovore i propise, kakvi već jesu, zaključili su da Sveta tri kralja ne trebaju više biti neradni dan nego da to treba biti Tijelovo.

Pri tome se očito većina njih nije ni jednog časa upitala zna li uopće o čemu je riječ i zašto bi trebalo učiniti takvu zamjenu.

Nije sramota nešto ne znati nego je sramota ustrajati u neznanju, kao što to čine uvaženi zastupnici. Ne samo što očito nisu znali da takvim mijenjanjem blagdana krše ugovore s Katoličkom crkvom, već se nisu ni potrudili nešto više saznati o značenju crkvenih blagdana kojima su tako proizvoljno određivali važnost. Da se bilo tko od njih obratio svome župniku ili barem svojoj majci, zasigurno bi mu bilo objašnjeno o čemu je riječ. Ali, eto, nisu pitali, jer preziru znanje i one koji njime raspolažu.

Da je to tako najbolje pokazuje činjenica da se nitko od zastupnika nije našao ponukanim uzeti u obranu čast i ugled tisuća sveučilišnih nastavnika, koji su poštenim, mukotrpnim, ustrajnim i slabo plaćenim radom stekli svoje magisterije i doktorate.

Izjava uvaženoga viteza, koji obrazovane dame procjenjuje kroz uzak prorez svog vizira potakla je, doduše, nešto zgražanja nad takvim seksističkim stavom, ali opovrgavanju njegove tvrdnje o 99 posto prepisanih magisterija i doktorata nije posvećen ni najmanji djelić saborske rasprave. Znači li to da se mnogi doktori i magistri koji krase naš Sabor slažu s tom tvrdnjom ili da smatraju nevažnim što o tome misli javnost?

Žele li šutnjom zaštititi svoje saborske kolege od kojih je jedan velikodušno dao na »prijepis« svoj tekst, a drugi ga je zdušno prepisao?

Jesu li možda i sami na neki »jednostavniji« ili barem manje naporan način stekli svoje titule, pa im ne smeta ako se o tome javno i usput i progovori? Pa zar je itko u ovom društvu zbog takvih postupaka izgubio ugled, čast ili radno mjesto?

Možda saborski zastupnici svojim zanemarivanjem tvrdnji gospodina Kovačevića žele mladim, obrazovanim ljudima koji upravo izrađuju svoje magistarske i doktorske teze u nekim podstanarskim sobičcima ili uz pomoć svojih iscrpljenih roditelja dati na znanje da im taj trud i usavršavanje na kojem rade nitko neće cijeniti.

Glasna i jasna poruka sposobnim mladim ljudima

Ako se u našem najvišem zakonodavnom tijelu može bez ikakvih posljedica izjaviti da je 99 posto naših magistarskih i doktorskih radnji prepisano, tada je to zaista glasna i jasna poruka našim sposobnim, ambicioznim i marljivim mladim ljudima: »Tko vas uopće treba i koga vi uopće zanimate. Sve što radite "uzaludan je ljubavni trud", jer su pametniji od vas to na razumniji i jeftiniji način već odavno riješili – prepisivanjem.«

Ponašanje saborskih zastupnika pokazuje našim mladim, visokoobrazovanim stručnjacima da se ovdje ne samo ne razlikuje stvaran i originalan doprinos znanosti od prepisivačkog uratka nego da one koji svojim sposobnostima, znanjem i radom nešto ostvare nitko neće uzeti ni u zaštitu kada ih objede da su obični »prepisivači«.

Usporedba vremena utrošena na raspravu o blagdanima nepoznata značenja i tvrdnjama uvaženog zastupnika, koji valjda i sebe uvrštava u prepisivače o kojima je govorio, jasno pokazuje u kojoj mjeri naši predstavnici cijene pamet, sposobnosti, znanje i rad svojih sugrađana.

Autorica je umirovljena sveučilišna profesorica psihologije.