Marko Špadijer, glavni tajnik Matice crnogorske kaže da je sadašnji predsjednik SRJ Vojislav Koštunica još veći nacionalist od bivšeg predsjednika i da je najekstremniji predstavnik srpskog lukavstva »koje nikada ne završava«

ZAGREB, 4. studenoga - Crnogorski je narod sigurno jedinstven po tome što unutar njega postoje dva nacionalna identiteta. Naime, neki se u Crnoj Gori osjećaju Srbima i smatraju da je problem Crne Gore samo regionalno pitanje. Nikada nije razrađen crnogorski školski sustav, nikada nisu napravljena razgraničenja u povijestima srpskog i crnogorskog naroda i države. No, kako objašnjava Marko Špadijer, novinar i publicist i glavni tajnik Matice crnogorske, s kojim smo razgovarali u Zagrebu u povodu obilježavanja 150 godina od Njegoševe smrti i prvog izdanja djela »Lažni car Šćepan Mali« tiskanog u Zagrebu, u posljednjih desetak godina mnogo se toga promijenilo. Uostalom, i Matica crnogorska, osnovana prije osam godina, nastala je kao dio otpora prema svođenju Crnogoraca na srpske regionalce, što je dugo bila i službena politika.

- Od svog osnutka 1991. godine naovamo PEN klub, udruga samostalnih pisaca i novinara djeluje uz službeni CANU, gdje su izražavane ozbiljne namjere da se i Dukljanska akademija pripoji srpskoj. Bio je to dogovor mnoštva intelektualaca koji su bili protiv puta kojim je Crna Gora krenula. Matica crnogorska okuplja sve te ljude, a posjet Zagrebu bio je povijesni jer smo se prvi put sastali s vodstvom Matice hrvatske.

- U velikoj mjeri. Mi smo u ovih deset godina objavili više knjiga i publikacija iz crnogorske povijesti negoli je to učinjeno u prethodnih sto. Na Crnogorskoj televiziji, primjerice, više nema srpskog TV kalendara nego se predstavljaju događaji i ličnosti iz naše povijesti. Nekad se petnaestak posto izjašnjavalo za samostalnu Crnu Goru, a sada pedeset pet. Borba za nacionalni identitet nije više manjinski pokret ili neka intelektualna zavjera. To je danas dio svijesti većeg dijela stanovništva. Tome su uvelike pridonijele i druge okolnosti. Naopako i bahato ponašanje Antilohija, patrijarha Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zatim Miloševićev imperijalni projekt, njegov pokušaj okupacije vojskom i policijom.

- S Hrvatskom nemamo onu vrstu veze koje smo imali s Beogradom, gdje se najviše Crnogoraca školovalo, ali odlazilo se studirati i u Zagreb. Osam je hrvatskih akademika podrijetlom iz Crne Gore, kao i pedesetak doktora znanosti i sveučilišnih profesora.

- Kad je riječ o institucijama, Crna Gora je gotovo potpuno samostalna. Službena valuta je njemačka marka, uskoro će to biti euro, ne uplaćujemo nikakve doprinose u saveznu blagajnu, imamo svoju policiju, drukčiji vizni sustav, koliko je to moguće, pokušavamo voditi samostalnu vanjsku politiku ... Ali ne može dovijeka trajati dvovlašće - da si u Beogradu na vlasti, a u Podgorici u opoziciji. Kako ići u Europu s vladom u Beogradu?

- Kad je o Miloševiću riječ, sve je bilo jasno. Imao si mnogo saveznika, cijeli te svijet podupirao da budeš njegov protivnik. Sada taj isti svijet kaže: moraš se s Koštunicom dogovarati. A Koštunica je još veći nacionalist, on je najekstremniji predstavnik srpskog lukavstva koje nikada ne završava.

Ovog časa ne vidim nikoga drugoga. Iduće godine bit će predsjednički izbori, treba se raspetljati taj crnogorski čvor I bez obzira na to koliko u aferi s cigaretama bilo istine, ona je objektivno, naglašavam objektivno, usmjerena na rušenje njega, to jest koncepta suverene Crne Gore.