- Neki će postaviti pitanje kako onda objasniti njegovo jednogodišnje skrivanje. Da je haaška optužnica bila objavljena lani, on bi se već tada predao. No, on se cijelu godinu skriva ne pred optužnicom i pred Haagom nego pred glasinama i konstrukcijama kakve su stvorene u hrvatskoj javnosti i kakve se pokušalo konstruirati i u Haagu. Nakon objavljivanja optužnice, unatoč njezinim brojnim manjkavostima i netočnostima, jasno je da ni Tužiteljstvo nije nasjelo na izmišljotinu da je Vojna policija u srednjoj Bosni postupala kao zaseban, izdvojen segment hrvatskih snaga.

- Često su se ponavljale i tvrdnje da su pripadnici Vojne policije u Ahmićima kao tobože nebranjenom selu izvršili pokolj radi osvete nakon pogibije nekih svojih suboraca. Ništa od toga nije istina i, kao što se vidi, to zna i Tužiteljstvo u Haagu. Optužnica ne stavlja na teret Ljubičiću donošenje odluka nego njihovo prenošenje podređenima. Tvrdilo se da je Ljubičić najobičniji okrutni ubojica. Danas vidimo da on odgovara samo kao zapovjednik, i to kao časnik srednjeg ranga. A tu se otvara više prostora za raspravu o bitnim problemima - smatra Jonjić.

- Trebat će utvrditi (ne)postojanje međunarodnog oružanog sukoba u BiH, o čemu ovisi primjena prava, zatim raščlaniti smisao i dosege tzv. zapovjedne odgovornosti te utjecaj stupnja ustrojenosti postrojbi HVO-a na odgovornost zapovjednika. Ljubičiću se na teret stavljaju i događaji u kojima nije mogao sudjelovati. No, optužnica želi potkrijepiti tezu da je svaka operacija HVO-a u srednjoj Bosni uključivala i ratni zločin, što će obrana nastojati demantirati.

Z. Despot