Bivši predsjednik Ruske Federacije Boris Jeljcin ukinuo je državni praznik, Dan Oktobarske revolucije i tu revoluciju proglasio zločinačkom i Rusima i drugim narodima bivšeg Sovjetskog Saveza ispričao se za zločine komunizma. Bivše komunističke države iz Istočne Europe, a danas zemlje Zapadne demokracije u Europi, Češka Republika, Republika Poljska i Republika Mađarska, te Savezna Republika Njemačka od pada Berlinskog zida i željezne zavjese komunizma provode intenzivne javne rasprave o zločinima komunizma. U Njemačkoj se sudi komunističkim zločincima iz bivše Istočne Njemačke (DDR), a posljednji generalni sekretar komunističke partije diktatora Honeckera trenutno izdražava zatvorsku kaznu zbog zločina komunizma (Egon Krenz). Ujedinjeni narodi su nedavno u Kambodži utemeljili međunarodni sud za zločine komunizma u vrijeme strahovlade Crvenih kmera. U Češkoj su rehabilitirane žrtve komunizma s montiranih političkih sudskih procesa.

Skupina francuskih i međunarodnih autora (povjesničara i drugih stručnjaka) izdala je opsežno djelo o zločinima komunizma pod naslovom “Crna knjiga komunizma”. U toj knjizi ilustrirani su dokazi o zločinima komunizma u svijetu. Tako je u Sovjetskom Savezu od 1917. do 1953. likvidirano preko 15 milijuna nedužnih ljudi. Komunizam je po autorima “Crne knjige komunizma” počinio masovne zločine, teror i genocid nad narodima i građanima svijeta, od 1917. do 1990. preko 100 milijuna (100.000.000.) žrtava komunizma.

U listopadu 2001. godine je francusko-njemački satelitski kanal “Arte” prikazao dvije dokumentarne emisije na temu žrtava komunizma. U obje emisije pod naslovom “Komunizam - vrijeme obračuna” prikazan je filmski ekvivalent “Crne knjige komunizma” u kojemu se kao glavni krivac za žrtve komunizma prikazuje komunistički sistem i njegov tvorac Vladimir Iljič Uljanov, zvan “Lenjin”, a ne Josif Visarionovič zvan “Staljin”. Raskrinkana je teza da je za zločine komunizma u Sovjetskom Savezu kriv jedan diktator, jer je za komunističke zločine kriv sustav koji je u svojoj suštini bio zločinački. Lenjin i Trocki su javno izložili politički program o likvidaciji 10 milijuna Rusa kako bi ostalih 90 milijuna prihvatili komunizam. “Crna knjiga komunizma” temelji se na izvornim izvorima iz arhiva bivšeg Sovjetskog Saveza, jer su ruski boljševici sve zločine sami dokumentirali i arhivirali.

U drugoj emisiji serijala o zločinima komunizma na uglednom TV-kanalu “Arte” bilo je riječi o komunističkim pokretima u današnjim zemljama Zapadne demokracije. U Francuskoj se tako bivša Komunistička partija Francuske nije reformirala nego degradirala, nazvavši se Partija Lenjinovih revolucionara (PLR) te okuplja pretežito mladu populaciju na mitinzima po Parizu, noseći Lenjinove slike i slike drugih komunističkih zločinaca. Bivši disident sovjetskog komunizma (zatvorenik konc-logora Gulag) i današnji američki književnik Vladimir Bukovsky je u emisiji na kanalu “Arte” usporedio današnje francuske Lenjinove revolucionare s njemačkim nacistima te izrazio zgražanje što i dan danas manipulatorima uspijeva varati nevine ljude. “Bilo bi to isto kao da danas netko u svijetu maršira i drži mitinge sa slikama Adolfa Hitlera”, rekao je Bukovsky.

Dok su još sovjetski boljševici na XX. partijskom kongresu 1956. sve zločine komunizma prebacili na Staljina (što je isto tako velika manipulacija), jugo-boljševici nisu ni to napravili, tako da je komunistički jugo-diktator Josip Broz zvan “Tito” i danas među hrvatskim komunistima respektiran u Republici Hrvatskoj: trg u glavnom gradu Zagrebu zove se po njemu i to u funkciji maršala, dakle u onoj funkciji u kojoj je dao likvidirati preko 200 tisuća Hrvata 1945. godine. Dok su Rusi, Ukrajinci i Baltički narodi uklonili Staljinove spomenike, u Hrvatskoj spomenici Titu nisu uklonjeni. Na Dan Svih svetih državna televizija prikazuje paljenje svijeća pred velikim spomenikom Tita u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj u gradiću Kumrovcu, kao da je svetac.

Dok je razotkrivanje komunističkih zločina u poljskom Katynu izazvalo ispriku Borisa Ljejcinu Poljacima, otkrivanje masovnih grobnica u Sloveniji tijekom 2000. i 2001. godine, u kojima se nalaze materijalni dokazi jugo-komunističkih zločina partizana nad Hrvatima i drugim narodima, u Hrvatskoj je izazivalo jedino branitelje tih zločina da ih relativiziraju, a kritičare komunizma ušutkaju. Nije čudno da je kritičar jugo-komunizma - Hrvatska stranka prava 1861. godinama izvan etera državne Hrvatske radio-televizije i cenzurirana u hrvatskom tisku. Ovaj puta pozivamo čelništvo HRT-a (Vijeće i Generalnog direktora i glavnog urednika) da smjesta počnu s redovitim prikazivanjem i razotkrivanjem zločina jugo-komunizma, u koje se ubrajaju i zločini hrvatskih boljševika. Dok je HRT još u kamenom dobu, tisak je napredniji: “Jutarnji list” već mjesecima piše o zločinima svjetskog komunizma, i o masovnim grobnicama zločina komunizma u Sloveniji. HRT nema pravo lagati, jer laž je protiviti se nečemu što se vidi (kao što su evidentni zločini komunizma u masovnim grobnicama u Sloveniji, i Hrvatskoj), i laž je protiviti se zločine komunizma vidjeti onako kako se vide: kosti u masovnim grobnicama kao materijalni dokazi zločina jugo-komunizma i hrvatskih boljševika kao njihovih izvršitelja. Problem je jedino u tome što je komunistički establishment u Republici Hrvatskoj i danas dobrim dijelom na vlasti i pri vlasti, dok se demokrati kao antikomunisti nastoje ušutkati, što nije moguće, jer umjesto živih cenzuriranih kritičara komunističkih zločina puno jače govore mrtvi iz masovnih grobnica - žrtve komunizma. I na kraju, ljevičarski vođa studentskog pokreta u Europi iz 1968. godine i današnji zastupnik u Europskom parlamentu u Strasbourgu, Daniel Cohn-Bendit je 16.listopada 2001. na francusko-njemačkom Tv-kanalu “Arte” izjavio: “Komunizam predstavlja veće zlo od njemačkog fašizma”.