Vjesnik: 08. 11. 2001.

Oživljavanje stare ideje o bosanstvu samo je bezizgledan pokušaj koji unosi novu smutnju

ŽELJKO SABOL

U nizu neriješenih i zapletenih pitanja Bosne i Hercegovine pojavila se nova tema. Na nedavnom kongresu Stranke demokratske akcije njen ideolog Alija Izetbegović iznio je, uz ostalo, ideju o bosanskoj naciji prema kojoj bi se stanovnici BiH nacionalno izjašnjavali kao »Bosanci«.

Tako bi se muslimani, katolici i pravoslavci ujedinili pod jednim imenom na temelju domoljubnog odnosa prema svojoj zemlji.

Zamisao je, kao dobru, podržala je i Prva konferencija mladih SDA održana 27. listopada 2001., a u medijima Federacije BiH pojavljuju se izrazi podrške tom prijedlogu.

Razmatranjem tog iznenađujućeg prijedloga dolazi se do zaključka da on izvire iz dvije težnje. Želi se proširiti okvir djelovanja SDA, a ujedno, u novoj političkoj situaciji, iznijeti nešto novo u politici stranke. A zapravo to novo je samo uskrsnuće stare ideje o bosanstvu poznate još iz razdoblja kad je nakon aneksije BiH proglašena krunskom zemljom Austro-Ugarske Monarhije.

Takvo je rješenje izmišljeno zbog bojazni da će nova množina Slavena poremetiti ravnotežu Monarhije i težnje da se suzbiju nacionalni pokreti Hrvata i Srba u BiH, osobito da ne zahvate muslimansko stanovništvo.

Ideju o bosanskom narodu je uporno promicao Benjamin Kallay, koji se našao na čelu BiH kao austrougarski ministar financija (od 1882. do 1903.), međutim, ona je uspjela samo u redovima sarajevskih muslimana. Njihov vođa Mehmed-beg Kapetanović je 1891. osnovao list Bošnjak u kojem je objavljeno: »Mi nećemo nikada poreći da pripadamo južnoslavenskoj porodici, ali ćemo ostati Bošnjaci, kao i naši preci, i ništa drugo.«

Time se uspjelo spriječiti da se većina muslimana prikloni hrvatskoj nacionalnosti ili srpskoj narodnoj pripadnosti. Ipak, mnogi muslimanski intelektualci izjašnjavali su se kao Hrvati, a manji ih se broj, opredijelio za srpstvo.

Premda su se ideje o suvremenoj hrvatskoj ili srpskoj naciji u Bosni počele širiti tek polovicom devetnaestoga stoljeća, veze BiH s Hrvatskom i Srbijom bile su već tolike da među katolicima i pravoslavcima Kallayevo bosanstvo nije imalo uspjeha.

Odziva nije bilo ni među mnogim strancima čije su doseljavanje potpomagale austrougarske vlasti. Bili su to ponajviše Slaveni: Poljaci, Česi, Rusini, čiji su se potomci asimilirali s ostalim pučanstvom.

Ideja o »Bošnjacima« zamrla je sve do početka devedesetih kad je to ime oživjelo i zamijenilo naziv »musliman«, te time dobilo uže značenje od onog koje mu se željelo dati u doba Austro-Ugarske. Sada SDA, opet, tek nakon desetljeća, želi ponovno promijeniti nacionalno ime stanovništva i uvesti naziv »Bosanci«.

To nema izgleda za uspjeh, što pokazuje povijest ideje o Jugoslavenima. Srbi su taj unitarizam, kao sredstvo vladanja čitavim južnoslavenskim prostorom, prihvatiti tek nakon vojnog jačanja iza balkanskih ratova i to zbog svrsishodnosti, a ne radi predanosti narodnom jedinstvu.

Stvaranje zajedničke nacije započelo je kao revolucionarna i radikalna ideja, ustrajno promicana kao državna ideologija sedam desetljeća u Kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji, FNRJ i SFRJ, da bi, kao utopija i trajni izvor nesporazuma, propala zajedno s raspadom Jugoslavije.

Jugoslavenstvo s parolom o »bratstvu i jedinstvu«, s težištem na jedinstvu, imalo je dosta uspjeha osobito u Bosni, i to poglavito u redovima tamo čestih mješovitih brakova. Upravo u takvim obiteljima mogu se pojaviti novi »Bosanci«.

Kao što je zloupotrijebljena jugoslavenska ideja, kao pokriće za srpsku prevlast u nekadašnjem političkom poretku, tako postoji stanovita opasnost i od zloupotrebe zamisli o »bosanskoj naciji«, jer to može biti jedan od načina ostvarivanja političke premoći većinskog naroda.

Ahilova peta bosanstva je i pitanje naziva stanovništva u Hercegovini. Za nacionalno opredjeljenje Hrvata narodna pripadnost je neupitna. Hoće li hercegovački muslimani prihvatiti novo nacionalno ime »Bosanci« koje ih određuje imenom susjedne zemlje? Ili pak treba stvoriti još jedan novi naziv - »Hercegovci«?

Realno državnopolitičko i nacionalno rješenje je uspostava BiH kao cjelovite, jedinstvene, demokratske države triju konstitutivnih i ravnopravnih naroda, a takav pokus sa stvaranjem nove nacije je suvišan. Bezizgledan je ali ipak unosi novu smutnju u ionako prezamršeno stanje u Bosni i Hercegovini.

Autor je novinar i publicist iz Zagreba