Novi list: 09. 11. 2001.

Gdje su dossieri političara

Jasmin KLARIĆ

Otvaranjem i spaljivanjem policijskih dossiera o prisluškivanju građana (među kojima je bio i dobar dio novinara) zaključit će se samo jedan dio ove mračne priče iz hrvatske neposredne prošlosti. I to sitniji dio.

Dossieri opozicijskih političara su, naime, isparili. Nema ih u arhivama državnih službi. Ne pojavljuju se u javnosti. Slabašnu priču o tome da obavještajne obrade opozicijskih čelnika nije bilo ne usude se glasno spomenuti ni eksponenti bivše vlasti. Jer, ako se prisluškivalo novinare koji su kritički pisali o vlasti, što li se tek onda radilo političarima koji su se otvoreno borili da tu istu vlast - razvlaste?

U javnost, zanimljivo, nisu pušteni ni transkripti iz Ureda predsjednika na kojima su zabilježeni razgovori pokojnog predsjednika Franje Tuđmana s oporbenim liderima i liderčićima. A Mesić je, tvrdi se, naišao i na takve zapise. Ovaj detalj vodi tezi koju je ovih dana javno izrekao bivši pomoćnik ministra policije Joško Morić, danas potpredsjednik DC-a. On spekulira kako je vlast možda i našla dossiere političara, ali ih ne želi objelodaniti, jer bi time narušila odnose u petorci. Ili će ipak biti da dossiera nema jer su ih dečki iz HDZ-a, sluteći izbornu kataklizmu, zaključali po svojim kućnim sefovima? Korist je jasna, dossiere s kompromitirajućim materijalima mogli bi upotrijebiti u pogodnom trenutku, a i opseg ukupne špijunske svinjarije, dok su dokazi skriveni, izgleda znatno manji.

Ako postoji mogućnost da su dossieri stvarno završili u kućnim zbirkama, a i ministar Lučin to potvrđuje, onda je na ministru i MUP-u da pokrenu pravu ofenzivu, policijsku “Oluju”, ne bi li se utvrdilo gdje su rezultati operativne obrade opozicijskih političara. Ako to ne učine, Morićeva teza mogla bi zazvučati gotovo poput - istine.