Gotovo s olakšanjem vicepremijer Goran Granić objavio je Hrvatima, a posredno i Carli del Ponte, da je haški traženik, general Ante Gotovina, pobjegao iz Hrvatske. U intervjuu jednom dnevniku Granić kaže kako se “s vrlo velikom sigurnošću” može reći da “gospodin Gotovina nije u Hrvatskoj”. Izvještaj o toj činjenici ovih bi dana trebao uputiti Haškom sudu.

Zamjenik premijera također tvrdi da se Vlada ne može smatrati odgovornom što joj je Gotovina uspio pobjeći. Argumentirajući Vladinu nedužnost, ponudio je pravu malu zbirku bisera: “mislim da nije u redu tražiti od nas i tu vrstu odgovornosti”, “nije moguće da policija privede ili uhiti baš svaku osobu koja je sumnjiva”, “mi bismo bili odgovorni da je takva osoba neometano sudjelovala u javnom životu, a mi je nismo uhitili”.

Granić nije rekao tko bi to umjesto Vlade trebao biti odgovoran za činjenicu da je haški optuženik definitivno nestao, pogotovo jer je vlast više od mjesec dana držala zapečačenu optužnicu i ništa nije poduzela. Gotovina se u to vrijeme morao staviti pod policijski nadzor. Također je tragična vicepremijerova izjava kako se ne može uhapsiti baš svaka sumnjiva osoba, kao da je Gotovina svatko! Vrhunac je svakako tvrdnja kako bi vlast bila odgovorna samo da se bjegunac javno producirao. Iz te bi se izjave moglo zaključiti kako se Vlada nije ni smatrala obaveznom hapsiti odbjeglog generala sve dok se on skrivao. Granić je također ostao prekratak za objašnjenje kako zna da general više nije u Hrvatskoj ako već mjesecima cjelokupna vlast, od premijera Račana do ministra Lučina, tvrdi da ne zna gdje je Gotovina. Kako se za nekoga za koga se ne zna gdje je, sada odjednom zna da nije u Hrvatskoj?

Nema sumnje da Vladi odgovara generalov nestanak. Bolje da ga ganjaju policije nekih drugih zemalja, nego Lučinovi momci. Zato vicepremijer pere ruke, tvrdeći da je hapšenje Gotovine ubuduće stvar Interpola. Ali čak joj i jedan od Tuđmanovih policijskih čelnika, Joško Morić, sada dijeli lekcije, izjavljujući da je, naravno, kriva, da se u slučaju takvih bjegunaca drugačije postupa. “Ako se mislilo ozbiljno, onda se tom problemu moralo prići posve drugačije, pa se onda ne bi moglo dogoditi ni to da on ode iz Hrvatske na način da vlast mora priznati da je pobjegao”, reći će Morić.

Upravo je u tome kvaka - je li se mislilo ozbiljno. Mnogo je razloga za zaključak da vlast ni u jednom trenutku nije bila spremna da Gotovinu zaista uhapsi. Znalci tvrde da su se ciljano vukli potezi koji su mu omogućili da nestane. U ovom slučaju navodno se ne može govoriti samo o sporosti i tromosti vlasti, bilo je tu i nekog - nadajmo se, samo prešutnog - savezništva.

Sada Granić objavljuje da je Gotovina pobjegao, a Račan istodobno tvrdi da će Hrvatska, naravno, generala izručiti Haškom sudu, ako ga uhapsi. Žele reći da bi oni htjeli, ali, eto, nisu u mogućnosti. Haškom tribunalu poručuju da Vlada želi surađivati, da je puna dobrih namjera, ali je, na žalost, okolnosti ograničavaju. Možda bi joj se moglo vjerovati samo pod uvjetom da otkrije one koji su Gotovini omogućili da pobjegne.