Vjesnik: 10. 11. 2001.

Srbi Izetbegovića optužuju i za masakr na Markalama

Izetbegović je rekao kako se »ne može nadglasavati s goebelovskom propagandom« te da prepušta građanima BiH, da ocijene koliko istine ima u ovim optužbama

MOSTAR, 9. studenoga (Od Vjesnikova dopisnika) - Optužnica protiv Alije Izetbegovića, koju je Ministarstvo pravde Republike Srpske proslijedilo Haaškom sudu, tereti muslimanskog lidera čak i za masakr na tržnici Markale, u sklopu optužbe za »granatiranje gradova bez opravdanog vojnog cilja, poput Doboja, Srpskog Sarajeva, Modriče, Brčkog i Sarajeva. Izetbegović je u prvoj reakciji na optužnicu rekao kako se on »ne može nadglasavati s goebelovskom propagandom« te da prepušta građanima BiH, građanima Sarajeva i, naravno, Haaškom tribunalu »da ocijene koliko istine ima u ovim optužbama«.

Reagirajući na objavljivanje proširene optužnice protiv Izetbegovića (prva je iz RS dostavljena Haagu 11. lipnja 1996., no tadašnja glavna tužiteljica Louise Arbour odbacila ju je zbog nedostatka dokaza), u njegovoj SDA ustvrdili su kako je »lažnost optužbi u tolikoj mjeri očita da ih ne vrijedi pojedinačno komentirati«.

Glasnogovornik SDA Šefik Džaferović u izjavi za Federalnu televiziju ipak nije propustio upozoriti premijera i predsjednika RS-a, Mladena Ivanića i Mirka Šarovića da »konačno uhite Karadžića i Mladića i tisuće drugih ratnih zločinaca koji su pobili više od 200.000 muslimanskih civila te otkriju i kazne teroriste koji su ubili Murata Badića i Melihu Durić, one koji su organizirali fašistoidna nasilja po Trebinju i Banjoj Luci i koji svakodnevno teroriziraju povratnike u RS«.

Tvorac teorije o »samogranatiranju« u pokolju na Markalama nije nitko drugi do Radovan Karadžić, bivši lider bosanskih Srba, koji je odmah nakon masakra optužio muslimansku vlast da je sama namjerno izazvala pokolj na toj sarajevskoj tržnici. U kasnije provedenom istražnom postupku međunarodni predstavnici utvrdili su kako je granata ispaljena ipak sa srpskih položaja u okolici Sarajeva, ali, eto, ni u proširenoj optužnici protiv Izetbegovića dostavljenoj Haagu, u RS-u ne odustaju (i) od te optužbe, uz cijeli niz ostalih koje će, kako tvrdi premijer Mladen Ivanić, »na temelju predočenih dokaza tužiteljstvu Haaškog tribunala biti vrlo teško odbaciti«.

U optužnici koja se temelji na 300 krivičnih prijava, izjavama 350 svjedoka, 1000 izjava danih pred policijom, 16 video i 9 audio kazeta uz adrese oko 800 osoba žrtava djelovanja Armije BiH, Izetbegovića se posebice tereti i zbog njegovih veza s mudžahedinima, odnosno postrojba sastavljenih od dragovoljaca iz islamskih zemalja »nad kojima je imao realnu vlast«, najviše zbog navodnih zločina koje je počinila Sedma muslimanska brigada, čiji je počasni zapovjednik Izetbegović bio.

Također, stavlja mu se na teret i osnivanje 400 logora, od čega 80 na području Sarajeva, sustavno zastrašivanje i ubijanje snajperima i granatiranjem civilnog stanovništva, rušenje 200 sakralnih objekata SPC-a te odnos prema ratnim zarobljenicima suprotan Ženevskim konvencijama iz 1949. godine, koji su mučeni i zlostavljani, često i uz ritualna odsijecanja glave i drugih dijelova tijela. Ukoliko Haaški sud ne bude zainteresiran da procesuira Izetbegovića na temelju optužnice Tužiteljstva RS-a, predmet će, kako tvrdi javni tužitelj RS-a Vojislav Dimitrijević, biti vraćen na suđenje u Republici Srpskoj.

Mario Marušić

Izetbegović na meti bosanskih Srba

ŽELJKO HODONJ

Optužnica političkog vodstva Republike Srpske protiv Alije Izetbegovića za ratne zločine počinjene tijekom rata za Bosnu i Hercegovinu, vjerojatno računa na »globalni antimuslimanski plimni val«.

Izetbegovića optužuju za zločine nad srpskim stanovništvom, uz tvrdnju da je tijekom rata u BiH osobno zapovijedao mudžahedinskim postrojbama.

Nesporno je da su i u tome, kao i u svakom drugom ratu, stradali brojni nedužni ljudi. No sporno je to, što Izetbegovića optužuju politički izdanci autora projekta za pogrom Bosne i Hercegovine. Objavljivanje »optužnice« RS vremenski se podudara s objavljivanjem optužnice Haaškog tribunala protiv generala bosanskih Srba, Dragomira Miloševića, zapovjednika opsade Sarajeva.

Groteskno je kad u ime zaštite digniteta nedužnih žrtava, optužnice pišu baštinici velikosrpske agresije na BiH.

Političko vodstvo RS vjerojatno zna da Haag neće prihvatiti njegov optužni prijedlog. Ne samo zato što vlast RS nije uhitila ni Karadžića niti Mladića, nego i zato što se neće htjeti dovesti u pitanje legitimna organizacija otpora Bošnjaka u BiH protiv srbijanske osvajačke politike. Kada bi se to dogodilo, obesmislila bi se i hrvatska obrana od srpske agresije, a Slobodana Miloševića trebalo bi pustiti na slobodu.

Sve što je sporno u odlukama Alije Izetbegovića, u postupcima i obrani Bošnjaka, vjerojatno će ostati predmetom znanstvenog istraživanja. Podjednako kao i hrvatska uloga u ratu za Bosnu i Hercegovinu.

Političari u RS očito procjenjuju da optužnicom protiv Izetbegovića mogu posredno ojačati svoje pozicije i u raspravama o budućem ustavnom određenju BiH. Nije nepoznato da RS prednjači u zaprečavanju uspostave stvarne ravnopravnosti sva tri naroda u BiH, pa tako i povrataka prognanih Bošnjaka i Hrvata na područje Republike Srpske.

Netom objavljeni podaci talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova, prema kojima je Osama bin Laden navodno planirao islamsku kolonizaciju BiH, potakli su u RS provincijske procjene da je došlo vrijeme za nastavak rata protiv Bošnjaka i osvajanje BiH drugim sredstvima. Pritom se olako gubi iz vida da željeni učinci antiterorističke koalicije u BiH sigurno neće biti podrška posrednom antimuslimanstvu, poput optužnog prijedloga RS protiv Alije Izetbegovića.