Večernji list je prvi došao do prijevoda dnevnika koji je vodio Abd Al Rahman, poznatiji kao Anwar el Sha"aban, čelnik terorističke organizacije Al Gamaa al Islamijje i duhovnoga vođe mudžahedina u BiH. Dnevnik sadrži ključ za razumijevanje fenomena mudžahedina u BiH gdje se, uz popis ključnih mudžahedina i njihovih stvarnih uloga i zaduženja u BiH, nalaze i imena brojnih Bošnjaka koji su logistički pomagali džihad i "Braću". Ključ su, zapravo, transkripti sa sjednica Vrhovnoga bosanskog savjetodavnog tijela (u islamskome svijetu poznatiji je termin Shura) na kojima je aktivno sudjelovao bošnjački čelnik Alija Izetbegović koga su zvali Ali Izzat, zapovjednik Armije BiH Rasim Delić, te najviši vjerski službenici islamske zajednice u BiH.

U dnevniku, čiji prijevod prvi objavljuje naš list, ime Alije Izetbegovića spominje su u kontekstu nekih sjednica kojima je predsjedao kao vrhovni zapovjednik koje su se, prema pisanju autora, radi rješavanja pitanja mudžahedinskih zajednice u BiH održavale i u njegovu uredu. U prilog tome govore i videozapisi iz ratnog razdoblja. Tada je Izetbegović, u pratnji Sakiba Mahmuljina, bivšeg ministra obrane Federacije BiH i ratnoga zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, obavio smotru odreda Al Mudžahid u Zenici, čija se imena spominju u dnevniku. Iz ovog spisa vidljivo je da Izetbegović, ili Ali Izzat, zajedno s generalom Delićem i još nekoliko visokih vojnih i političkih dužnosnika imao izravnu vezu s kasnijim ostankom mudžahedina u BiH.

Na sastanku održanome 4. prosinca 1995. među glavnim točkama spominje se ostanak mudžahedina u BiH, "odnosno nastavak misionarskoga posla za koji smo se časno borili". U tekstu se spominju točke dnevnoga reda kao što je razgovor s predsjednikom o skupini, pronalasku lokacije za njihov smještaj, ubojstva nekih vođa, te iznošenje jasnog koncepta i lojalnosti članova islamskoj zajednici Jama"a. Član organizacije koja je djelovala u Zeničko-dobojskom kantonu Abu Al Harith na sjednici Vijeća 5. prosinca 1995. pohvalno se izražava o regrutiranju domaćih snaga (Bošnjaka) na promicanju programa koji oni zastupaju:

Kao jedan od ključnih ljudi koji će prenijeti svoje ratno i religijsko iskustvo na domaće ljude spominje se osoba iz Tunisa čije je ime u dnevniku navedeno kao N, koji je u BiH stigao tijekom 1994. godine.

"Amerikanci rade sve preko lokalnoga stanovništva", upozorava Samir na opasnost komunikacije s nekim lokalnim stanovnicama, čijoj se raspravi pridružuje i neki Azhar, ističući da domaći muslimani još nisu spremni izvršavati zadaće, te dodaje:

"Važno je da se zadaća izvodi zajedničkim snagama radi širenja islama".

Na istome se sastanku raspravljalo i o davanju ovlasti jednom domaćem Bošnjaku, koji se prema tvrdnjama osobe imenom Abu Al Maali "pripremio da bude vođa u misionarskom poslu". Očitu zabrinuti za budući ostanak u BiH, vođe mudžahedina inzistiraju na sastanku s Izetbegovićem radi rješavanja najkompleksnijeg pitanja. U dnevniku se spominje kako je Abd Al Malik boravio u Izetbegovićevu uredu radi rješavanja ovoga pitanja. U planu razgovora koji će se kasnije obaviti s bošnjačkim dužnosnicima, članovi zajednice kao prioritete navode raspravu o nastavku misionarskog posla u BiH.

"Možda će, dade li Alah, u petak biti održan sastanak s Predsjednikom o progonu naše braće iz Bosne", raspravlja se na jednom sastanku održanom u prosincu 1995. godine.

"Nezamislivo je napuštanje Bosne! Moramo imati mjesto boravka, neka Alah blagoslovi malu zajednicu u srednjoj Europi. Osnovno je pronaći mjesto za smještaj mudžahedina i oružja", zaključak je najuglednijih članova mudžahedinske zajednice.

U dnevniku se, usto, navodi kako će o svemu biti obaviještene bošnjačke političke vođe, među kojima se opet spominje Izetbegovićevo ime. Kao točke dnevnoga reda u susretu s Izetbegovićem taksativno se nabraja: utemeljenje islamske škole, bjegunci iz Žepče, razgovor Predsjednika s američkim generalom Johnom Shalikashvillijem. Članove najviše zanima je li Izetbegović američkome generalu obećao povlaćenje mudžahedina iz BiH, kakva je pozicija SAD-a prema tom pitanju, te koliki su pritisci nekih arapskih zemalja o tome pitanju.

Na sastanku 4. prosinca 1995. članovi mudžahedinske zajednice tražili su izvješće obavještajne službe o ubojstvima i nestancima nekih vođa njihove zajednice. Zbog zabrinutosti o ostanku u BiH, članovima se jednom obratio i general Delić. On je kazao kako su učinjeni napori da se SAD uvjeri u to da je postrojba Al Mudžahid dio vojske Armije BiH. Amerikanci, međutim, i dalje inzistiraju na njihovu odlasku iz BiH, a zemlju, usto, moraju napustiti i stranici iz Hrvatske i Jugoslavije.

"Sada smo tu gdje jesmo. Sporazum je zaključen pod pristiskom SAD-a. Žao mi je što smo otišli tako daleko. Uvjeren sam kako većina civila žali što se postrojba raspala. Želim vidjeti kako ćemo naći rješenje koje neće nanijeti obostranu štetu. Budite uvjereni da ćemo učiniti sve i zaštititi vas i one koji odlaze, ali i one koji ostaju. Ono što se mora dogoditi jest predaja oružja uz neki oblik formalnoga dokumentiranja", citira se osoba iz bošnjačkoga političkog vrha čije se ime ipak ne spominje.

U mudžahedinskim "nastavnim centrima" u Mehurićima kod Travnika i u Rostovu kod Bugojna odvijali su se pravi krvavi obredi u kojima su svoje bosanske štićenike oslobađali nelagode ubijanja. Omiljena meta njihova rušilačkog gnjeva bili su katolički sakralni objekti i groblja. Jednako tako bili su okrutni i prema srpskim zarobljenicima. Omiljen način mučenja bio im je razapinjanje zarobljenika.