Gornja granica postavljena je na 74 milijarde kuna, a sad je već sasvim izvjesno da će proračun u sljedećoj godini biti veći od 70 milijardi što je bio najmanji licitirani iznos. Štednji skloniji Račanovi suradnici smatraju da bi proračun trebalo ograničiti na oko 72 milijarde. Od toga će oko 24,5 milijardi biti prihodi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

Pripreme tog proračuna karakteriziraju izuzetno optimistične izjave ministra financija te, za hrvatske prilike, izuzetno uspješno skrivanje konkretnih brojki. Jedna od rijetkih brojki koju svi ministri rado spominju jest milijardu kuna manji tekući deficit. To bi, pak, trebalo značiti da će se ozbiljnije nego dosad zagristi u rješavanje problema prevelike i preskupe državne uprave i javnih službi, čija ukupna masa plaća ne bi smjela prekoračiti 14,1 milijardu kuna.

Inače, Vlada je MMF-u obećala da će broj zaposlenih u državnim i javnim službama već ove godine smanjiti za 10.000. MMF joj je to na određeni način oprostio uz uvjet da se u prvom tromjesečju 2002. broj zaposlenih svakako smanji za 3500, ponajviše u vojsci. Dosad se od takvih zahvata bježalo uglavnom iz političkih razloga, a i MMF je za to pokazao političko razumijevanje, baš kao što je i dozvolio da se rješavanje problema knjiženja gubitka Hrvatske poštanske banke u novom stand-by aranžmanu vrlo »maglovito« zacrta. No, bliski Račanov suradnik upozorava da se na takvo što više ne bi trebalo računati.

U 2002. izvjesna je samo jedna velika privatizacija Croatia osiguranja, a procjene njene izdašnosti kreću se od 50 do 100 milijuna eura, (350 do 700 milijuna kuna). Od odobrenih 200 milijuna dolara kredita Svjetske banke, polovicu smo mogli povući već ove godine, no to nam nije uspjelo jer projekti nisu imali traženu dokumentaciju. Teško je očekivati, dakle, da bi se u 2002. na ime SAL programa moglo izvući više od 100 milijuna dolara (800 milijuna kuna).