Činjenica jest da sam se s tom dilemom suočila prije nego što sam otvorila papirnatu košuljiću svog dosjea. Dovedena sam pred njegove stranice, a da bih ga mogla otvoriti, morala sam potpisati Odluku da sam suglasna da će pročitani materijal biti uništen. Prihvatila sam rizik. Još dok sam pregledavala svoj dosje, odlučila sam da ću pokušati poduzeti sve da spriječim njegovo uništavanje. Za najveći dio razdoblja u kojem sam bila obavještajno obrađivana tu su bili dokazi, ali nije bilo izvještaja. Znala sam, istodobno, da to znači pokušaj kršenja Odluke na koju sam stavila svoj potpis.

Dakle, kad sam zatvorila omot svog dosjea, obratila sam se dvjema nazočnim djelatnicma SZUP-a i rekla da se protivim uništavanju tog materijala i da im mogu obrazložiti zašto. Odmah su me upozorile da sam se već obavezla da će materijal biti uništen, da nema "povratka". Da nam jedino ostaje da potpišem Zapisnik - dokument s oznakom vrlo tajno, napravljen u jednom primjerku, koji bi trebao ostati u njihovoj arhivi. I mogu, na ponuđenom papiru, napisati sve primjedbe. Rekla sam, potom, kako sam svjesna da sam potpisala Odluku, ali da ja - ako moraju uništiti taj materijal - barem u znak protesta, koji ću i pismeno obrazložiti, ne želim staviti svoj potpis na ponuđeni formular Zapisnika.

Danas, tjedan dana kasnije, ne znam je li dosje uništen. Činjenicaje da sam, unatoč kasnijem prosvjedu, potpisala Odluku o uništavanju. Uostalom, na press konferenciji, održanoj 5. studenoga, službeno je objavljeno da će se "postupiti po zakonu", odnosno da će materijali biti uništeni nakon 6 mjeseci, vidjeli ih mi ili ne.

Otvaranje dosjea u SZUP-u raščistilo je tek prostor za novo istraživanje sustava obavještajne obrade novinara i redakcija, ali i brojnih drugih bivšem režimu "sumnjivih", vjerojatno, po pravilu, politički nenaklonjenih osoba. Tek se rekonstrukcijom cijelog projekta mogu utvrditi i mogući centri iz kojih je obavljeno čišćenje arhiva, uzimanje cijelih dosjea ili tek uklanjanje neugodnih izvještaja. A u košuljici koja je predstavljena kao dosje tek su tragovi na temelju kojih se može utvrdi i mogući centri iz kojih je obavljeno čišćenje arhiva, uzimanje cijelih dosjea ili tek uklanjanje neugodnih izvještaja. A u košuljici koja je predstavljena kao dosje tek su tragovi na temelju kojih se može utvrditi kad su nastajali nalazi, izvještaji i gdje bi oni mogli biti.

Da bi se istraživalo gdje je i što curilo, i kamo se distribuiralo iz "proizvodnih pogona" SZUP-a, i to u vrijeme dok je ravnatelj bio Ivan Brzović, a ministar policije Ivan Penić, koji je potpisivao naloge za obavještajnu obradu, valjalo bi nedvosmisleno utvrditi je li ovo što se danas otvara novinarima i ostalima koji su se našli na popisu od 650 osoba koje su obrađivane - a u njihovim dosjeima nisu nađeni nikakvi elementi koji su tiču nacionalne sigurnosti - doista sve ono što su zatekli predstavnici nove vlasti.

Odgovor je šokantan! Posljednje čišćenje sirovina nastalih u procesu prisluškivanja, praćenja i ostalih radnji, dakle, transkripata, vrpci sa snimIjenim materijalom, fotografija i sl., u SZUP-u MUP-a napravljeno je nekoliko mjeseci nakon što su u MUP došli predstavnici nove vlasti, tj. u lipnju 2000.! Potvrdio mi je to u razgovoru osobno Franjo Turek, dugogodišnji djelatnik SZUP-a, a danas ravnatelj tog nesumnjivo najosjetljivijeg segmenta u MUP-u.

Sve što je napravljeno u lipnju 2000. napravljeno je, ističe Franjo Turek, u skladu sa Zakonom o unutarnjim poslovima. "Na temelju lzmjena i dopuna Zakona o unutarnjim poslovima, članak 17, od 17a do 17d."

Prvi se put u javnosti počelo spekulirati o sustavnom čišćenju arhiva obavještajnih službi još u srpnju 1999. Bilo je to razdoblje kad je na čelo HIS-a (Hrvatske izvještajne službe), centralne analitičke službe koja je preuzimala materijale SZUP-a, sažetke, analize, ali i cijele transkripte, došao ponovno dr. Miroslav Tuđdman, sin tada već teško bolesnog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pošto je na položaj ravnatelja HIS-a ostavku podnio Miroslav Šeparović koji ju je, između ostalog, obrazložio neslaganjem s praksom masovnog prisluškivanja novinara - kratko je tu dužnost obnašao Tomislav Družak, a onda se, iznenada, opet na čelo službe vratio Miroslav Tuđman.

U intervjuu je detaljno naveo imena mnogih tadašnjih oporbenih političara koji su "posredsivom prisluškivanja novinara i redakcija" također bili prisluškivani: naveo je Račana, Budišu, Jakovčića... gotovo sve lidere današnje vlasti, ali, primjerice, i Ivicu Todorića, i tadašnjeg predsjednika Ustavnog suda Jadranka Crnića. Nakon današnjeg otvaranja arhiva SZUP-a jasno je da tih materijala više nema!

Tajna istraživanja Insituta Ivan Pilar jasno su pokazivala da rejting HDZ-a dramatično pada. Tadašnji neformalni "šef” u Predsjednikovu uredu, dr. Ivić Pašalić, jasno je već znao da se priprema velika smjena na političkoj pozornici, i sve je pripremano za taj dan, pa tako i arhivi obavještajnih službi. Uostalom, i u onih nekoliko tjedana između 3. siječnja i datuma formiranja nove Vlade bilo je dovoljno vremena za veliko pospremanje. Može se samo pretpostaviti kako je to stvarno izgledalo. Možda kao model može poslužiti i rečenica koju je nedavno u autoriziranom intervjuu izgovorio bivši ministar turizma Ivan Herak. On je, naime, izjavio da ga je nakon smjene vlasti, dok je još samo nekoliko dana bio ministar, nazvao dr. Ivić Pašalić i rekao mu "neka sve počisti za sobom”... Predstavnici nove vlasti, pa i premijer Račan, tih su dana otvoreno izjavljivali kako se "dimi na nebu nad Pantovčakom", aludirajući na uništavanje kompromitantnih materijala.

Nažalost, nedvojbeno je da su "rezači" radili i nakon smjene vlasti. Ravnatelj SZUP-a potvrđuje da je to bilo u lipnju 2000. Naravno, on kao policijski djelatnik ne vidi u tome ništa spomo: kao i uvijek ranije, radilo se po zakonu, uništavala se "sirovina" da ne bi došlo do zloporaba.

O sadržaju uništenog s policijskim djelatnikom, naravno, ne može se razgovarati. A što ako je to bilo tek još jedno pročišćavanje, ovaj put materijala koji je mogao biti kompromitantan za novu vlast?