Veselin Šljivančanin, Mile Mrkšić i Milan Radić, časnici bivše JNA koji su neposredno zapovijedali osvajanjem Vukovara, još slobodno žive u SR Jugoslaviji iako je Haaški sud protiv njih podigao optužnice

ZAGREB, 15. studenoga – Za dva dana navršit će se punih 10 godina od pada Vukovara (18. studenoga 1991.). Tada ćemo se svi prisjetiti herojstva branitelja koji su tri mjeseca odolijevali agresoru braneći svoj grad, koji je na kraju pretvoren u ruševinu. Sjetit ćemo se Blage Zadre, Siniše Glavaševića i mnogih drugih čija imena danas možemo čitati na bijelim križevima u Aleji branitelja. Oni nestali, čija identifikacija još nije završena, a koji su prošlih godina pronađeni u masovnim grobnicama oko toga grada ili nedavno u Novom Sadu, tek će dobiti svoje nadgrobno obilježje. Preživjeli će pričati uspomene o tom vremenu kada je Vukovar svojom grčevitom obranom stvorio temelje za samostalnu Hrvatsku.

Tog dana sjetit ćemo se i gotovo ignorancije s kojom su neki tada vrlo utjecajni zapadni političari i mediji pratili sustavno uništenje toga grada i njegovih stanovnika. Pod udarom tisuća granata nestajale su kuće, četvrti, čitava naselja. Na kraju, kad je otpor branitelja prestao, od grada su ostale samo ruševine koje i danas upozoravaju na ono razdoblje. Prisjetit ćemo se i poteza koji su uslijedili nakon pada grada. Ranjenici iz vukovarske bolnice ubijeni su na Ovčari, stotine drugih smaknuto je na drugim stratištima u samom gradu i okolici. Dio stanovnika, koji nije ubijen, odveden je u zarobljeništvo u Srijemsku Mitrovicu, a ostatak je dobio pravo da s vrećicom u ruci i uz uperene tenkovske cijevi napusti Vukovar.

Deset godina nakon tog zločina, koji se može nazvati samo genocidom nad jednim gradom i njegovim stanovnicima, neki od glavnih aktera tog velikosrpskog osvajačkog pohoda još nisu privedeni pravdi. Veselin Šljivančanin, Mile Mrkšić i Milan Radić, časnici bivše JNA, koji su neposredno zapovijedali osvajanjem Vukovara, još slobodno žive u SR Jugoslaviji iako je Haaški sud protiv njih podigao optužnice. No, kao da se haaškim tužiteljima ne žuri. Da je Hrvatska u pitanju, možda bi se već prijetilo sankcijama UN-a, međunarodnom izolacijom ili nekim drugim mjerama, medijskom hajkom u zemlji i izvan nje. Za Beograd očito postoje neka druga pravila iako se ta dvojnost kriterija pokušava osporiti nekim prijetećim izjavama iz Haaga koje nemaju stvarnu težinu.

Deseta obljetnica pada Vukovara u tom je kontekstu nova prilika haaškim tužiteljima da ospore te sumnje, ali i novim vlastima u Beogradu da se primjerenije postave prema tom zločinu nad gradom počinjenim u ime velikosrpske politike. Sami Vukovarci, čini se, najradije bi u miru i tišini obilježili sjećanje na one s kojima su tada bili, a kojih više nema.