Novi list: 18. 11. 2001.
DESETA GODIŠNJICA PADA VUKOVARA OBILJEŽENA TRIBINOM INSTITUTA DRUŠTVENIH ZNANOSTI “IVO POLAR”
Martin Bell: U Vukovaru nije bilo sigurno ni biti mrtav
U Vukovaru 18. studenog nije bilo nijedne čitave kuće, zgrade, nijednog neoštećenog drveta, nijednog grma. Nikad nisam vidio ništa slično u jedanaest ratova iz kojih sam izvještavao, sjeća se novinar BBC-ja
ZAGREB - Obilježavajući desetu godišnjicu pada Vukovara, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” održao je jučer tribinu na kojoj su, između ostalog, govorili Janusz Bugajski, direktor Odjela za Istočnu Europu Centra za strateška ispitivanja u Washingtonu i Martin Bell, novinar BBC-a koji je izvj
eštavao s vukovarskog bojišta u trenutku pada. Bugajski je iznio analizu tadašnjih političkih odnosa na liniji Hrvatska-Washington, objasnivši uzroke američkog inzistiranja na očuvanju cjelovite Jugoslavije.- Predsjednilk Goerge Bush senior, kao i njegova administracija, vodili su se starom hladnoratovskom logikom - Jugoslavija je bila paradigma Sovjetskog Saveza, čiji se raspad htio izbjeći po svaku cijenu. Isto tako, nije postojalo iskustvo stvaranja novih država, svi su bili zauzeti Zaljevskim ratom, tako da je nije bilo riječ o nekakvoj zavjeri protiv Hrvatske, nego jednostavno o pogrešnom rasuđivanju.
Isto tako, mnogi američki diplomati u sklopu svoje karijere prošli su i kroz Jugoslaviju, tako da su smatrali da imaju veliko iskustvo kad je riječ o toj temi. Zato im je dugo i strpljivo trebalo objašnjavati da postoji život i izvan Beograda. Isto tako, Bugajski napominje da nije bilo lako braniti Tuđmanovu politiku, pogotovo u svjetlu tajne suradnje i pregovora sa srpskom stranom.
- Može se reći da je tadašnja vlada, u Zagrebu štetila naporima da se Hrvatska međunarodno prizna, rekao je Bugajski.
Što se tiče Vukovara, hrabrost njegovih stanovnika podsjetila ga je na otpor nacističkoj agresiji prije pola stoljeća, no, to nije pomoglo da, zbog američke pasivnosti, grad doživi strahovita razaranja.
Martin Bell naglasio je da nikad nije vidio razaranja s kakvima se susreo u Vukovaru, a bio je novinar u Irskoj, Bliskom Istoku i Africi.
- U Vukovaru 18. studenog nije bilo nijedne čitave kuće, zgrade, nijednog neoštećenog drveta, nijednog grma. Nikad nisam vidio ništa slično u jedanaest ratova iz kojih sam izvještavao. Sjećam se kako je izgledalo vukovarsko groblje, sa svojim oštećenim nadgrobnim spomenicima i zemljom izrovano
m gusjenicama oklopnjaka. Tada sam pomislio kako danas u Vukovaru nije sigurno ni biti mrtav. Jednom prilikom bio sam u Erdutu i sjećam se tamošnje crkve. Kad sam tamo došao drugi put, najprije sam pomislio da sam negdje pogrešno skrenuo, a onda sam shvatio da su jednu lijepu crkvicu, kao i onu župnu crkvu u Petrinji, sistematski uklonili, valjda kako bi sebi i drugima govorili 'Mi smo ovdje oduvijek'.Bell je istaknuo da je moderno za balkansko klanje optuživati nacionalne vođe. Međutim, istina je da velik dio odgovornosti nose i zapadne vođe koje nisu spriječile agresiju, a mogli su i morali su.
- Ne znam je li Vukovar mogao biti oslobođen oklopnim sredstvima koja su zarobljena u Varaždinu, to je pitanje za vojne stručnjake. No, znam da nije bilo nekog bitnog pokušaja, kao i to da je vukovarska tragedija bila snažan adut u borbi za međunarodno priznanje Hrvatske.
Bell je naglasio kako u toj bitci nitko nije ništa dobio - Hrvati su nepovratno izgubili dio nasljeđa, Srbi su dobili ruševinu, a istovremeno izgubili svoju čast i ponos. Svi zajedno su izgubili bratstvo i jedinstvo koje je, sedamdeset godina ranije, započelo svoj put iz jedne kuće na obali Dunava u tom istom gradu, zaključio je Bell.
Dalibor PERKOVIĆ