Slobodna Dalmacija: 19. 11. 2001.

BAUK PRIVATIZACIJE MOSTARSKI HOTELI NA UDARU MOĆNIKA I MALVERZACIJA

BENDER UZIMA HOTEL ERO, A ORUČEVIĆ TITOVU VILU?

Postoji opravdana sumnja kako je Ivan Bender, zajedno sa zagrebačkim hotelijerima, htio kupiti Hotel Ero zamršenim klupkom davanja kredita - U istočnome Mostaru hoteli se pokušavaju staviti pod vlasništvo lobija koji predvodi Safet Oručević. U tom je pogledu najeklatantniji primjer privatizacije "Titove vile"

Piše Tomislav ZORIĆ

Prije rata Mostar se izdvajao i po dugoj hotelskoj tradiciji, a i sam doživotni predsjednik bivše države Josip Broz Tito u gradu na Neretvi imao je vilu koja će uskoro biti prodana u bescjenje. Ipak cijela priča o mostarskim hotelima započela je "slučajem" o navodnoj prodaji Hotela Ero. Ovih dana predsjednica Općinskog suda 1 Mostar Slađana Glibo izjavila je kako se ne može govoriti ni o kakvoj prodaji Hotela Ero, već da se tu samo radi o osiguranju danog potraživanja.

Kako je mnogima sigurno nejasno što znači "osiguranje danog potraživanja", treba poći kronologijom događanja oko Hotela Ero.

Još u srpnju 1999. godine Ivan Bender, direktor Zavoda MIO-a Mostar sklopio je s direktorom Hotela Ero Zvonkom Ragužom ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Suština tog ugovora jest da se Zavod MIO Mostar "prepoznaje" kao neupitni vlasnik i zgrade i svih ostalih nekretnina u sklopu tog hotela, a Ugostiteljsko poduzeće Hotel Ero da je tek korisnik i zgrade hotela i ostalih nekretnina.

Tim ugovorom Zavodu MIO-a daju se odriješene ruke u raspolaganju nekretninama, i to, kako je urađeno člankom 4. ugovora, bez ikakvog daljnjeg pitanja i privole korisnika nekretnina.

Kada se pravno osigurao da rasplaže hotelom kao svojom vlastitom imovinom, Bender je navodno u listopadu iste godine sklopio ugovor s vlasnikom poduzeća "Tuh–Invest" Marijom Borasom. U ugovoru se pristalo, uz visoke kamate, na zajam od 3.200.000 švicarskih franaka.

Kao garanciju da će Zavod MIO-a Mostar zajam vratiti, direktor MIO-a Ivan Bender stavio je pod hipoteku Hotel Ero. U vrijeme sklapanja ugovora o zajmu tvrtka "Tuh–Invest" od imovine imala je samo pečat i rješenje o registraciji.

Izrasla hipoteka

Vrlo je indikativno da je Bender tražio zajam od tvrtke "Tuh-Invest" kada je Zavod MIO-a Mostar na računu Hercegovačke banke imao gotovo 5,5 milijuna DEM, a zna se da je mjesečni priljev sredstava na račun MIO-a iznosio oko sedam milijuna DEM.

Nakon što je Bender s Borasom potpisao ugovor o zajmu, direktor "Tuh–Investa" u prosincu iste godine u Zagrebu potpisuje ugovor o financijskom kreditu s tri tvrtke, i to: HUP Zagreb, H.B.I. i Hotel "International" Zagreb.

Dva od tri poduzeća s kojima je Boras sklopio ugovor o financijskom kreditu vodi njegov ujak Anđelko Leko, a direktor "Internationala" je Vlado Leko koji je također u srodstvu s Borasom.

Postoje opravdana sumnja kako je Bender zajedno sa zagrebačkim hotelijerima htio kupiti Hotel Ero na način da je Borasova rodbina dala kredit "Tuh–Investu" u visini od 3,2 milijuna švicarskih franaka, a "Tuh–Invest" hipotekarni zajam MIO-u Mostar koji nije namjeravao vratiti, već na ime zajma predati Hotel Ero.

Taj zaključak može se izvesti nakon daljnjeg slijeda događanja oko Hotela Ero jer MIO nije vratio kredit "Tuh-Investu" tako da je na Općinskom sudu u Mostaru određeno ročište za usmenu javnu dražbu.

Kaznene prijave

Nakon pisanja u javnosti u cijeli slučaj uključilo se i sudstvo i tužilaštvo. Prema informacijama kojima raspolaže naš list, protiv direktora Ivana Bendera i Marija Borasa te predsjednika Upravnog Odbora MIO-a Mostar Nikole Antunovića podnesena je kaznena prijava, a svoj iskaz tužiteljstvu u Mostaru Bender je dao koncem prošlog mjeseca.

Cijeli slučaj je još uvijek u postupku jer tužbu je podnio i Društveni fond Sarajevo protiv MIO-a Mostar, tvrtke "Tuh-Invest" i Hotela Ero, kojim se traži poništenje upisa u zemljišne knjige.

Također, vodi se postupak kojim se traži da se utvrdi da je ugovor o zajmu koji je "Tuh-Invest" dao MIO-u Mostar nevažeći, ali taj postupak, kao i svi postupci vezani uz Hotel Ero, Zavod MIO-a Mostar i tvrtku "Tuh-Invest" još uvijek nisu do kraja okončani.

Hoće li na Općinskom sudu 1 u Mostaru pred sucom Nenadom Gvozdićem doći do "aktiviranja" hipoteke, što bi značilo prodaju Hotela Ero, znat će se uskoro.

Kada su u pitanju hotelski objekti u istočnome dijelu Mostara, situacija je dosta slična. Naime, tamošnji hoteli pokušavaju se, procesom privatizacije, staviti pod direktno vlasništvo lobija koji predvodi bivši mostarski gradonačelnik Safet Oručević. U tom je pogledu najeklatantniji primjer privatizacije "Titove vile".

Taj objekt je na iznimno atraktivnoj lokaciji, u samom središtu Mostara i uz rijeku Neretvu, a spada u red prvorazrednih rezidencijalnih objekata sukladno raskoši u kojoj je živio Tito. U novome postkomunističkom vremenu ovom je objektu namijenjena uloga luksuznog apartmanskog hotela u kojem bi trebali odsjedati najugledniji i najimućniji posjetitelji grada na Neretvi.

Kako sada stvari stoje, privatizacija mostarske "Titove vile" bit će još jedna u nizu prodaja nekadašnjega društvenog dobra pojedincima koji su se obagatili tijekom posljednjeg rata u BiH.

Naime, po prvoj verziji, ova vila, koja je u ratu izgorjela, prodavana je za 700 tisuća DEM, ali kupnja je eventualnog kupca, uz isplatu spomenute sume, obvezivala da u kratkom roku u njezinu adaptaciju uloži najmanje tri milijuna DEM maraka i zaposli trideset ljudi.

Hotel Ruža

Tim uvjetima navodno se htjelo osigurati trideset novih radnih mjesta, kao i adaptacija ove vile po najluksuznijim uzusima. No, prava je istina vrlo brzo isplivala na površinu, kroz činjenicu da se, uz ove uvjete, posebice upošljavanje trideset radnika, htjelo, u prvom redu, odbiti zainteresirane kupce kako bi ovaj objekt mogli prisvojiti Oručevićeva rodbina i prijatelji.

Tako je za ovu vilu skrojena nova cijena za koju će, vjerojatno, neposrednom pogodbom, bez tendera, uskoro biti i kupljena.

Novi uvjet kupnje vile samo je isplata 700 tisuća DEM maraka, ali bez obveza za eventualnog kupca i prema ulaganjima i prema zapošljavanju. Ilustracije radi, na spomenutome mjestu, kada bi se gradio iz temelja novi slični objekt, pitanje je bi li spomenuta cijena od 700 tisuća maraka bila dostatna i za plaćanje rente.

Kada se tome doda da, po novoj verziji njezine prodaje, "Titova vila" ima već zainteresiranog kupca, jednu američku tvrtku iza koje se krije nitko drugi do sestra bivšega mostarskog gradonačelnika Safeta Oručevića, onda cijela priča dobiva očekivani epilog.

Na sličan način u Mostaru je već izvršena prodaja poznatog prvokategornika Hotela Ruža, također u istočnome dijelu grada. Ruža je prodana za 2,3 milijuna DEM uz obvezu daljnih ulaganja u razdoblju kroz tri godine, a Oručević je taj posao, tvrde upućeni, namjestio tvrtki Kečo, odnosno svome prijatelju Emiru Keči, koji se u Mostaru više puta "ukazivao" kao strani investitor.

Po sličnom receptu ovaj "strateški" investitor je došao u posjed vrlo atraktivnog zemljišta u Fejićevoj ulici u istočnom dijelu grada, kod stare pošte, namijenjenog za gradnju trgovačko-poslovnog centra.

Slijede revizije

Iz svega navedenoga vidljivo je da predstojeća privatizacija u Mostaru i BiH može imati jednake posljedice kao i čuvena pretvorba u Hrvatskoj.

Hoće li se moguće malverzacije u ovom procesu u BiH sasjeći u korijenu ili će i građani ove zemlje, za nekoliko godina, tražiti raznorazne revizije privatizacijskih ugovora, pokazat će sljedećih nekoliko mjeseci u okviru kojih bi proces privatizacije bosanskohercegovačke privrede trebao dosegnuti svoju kulminaciju.

Obnova Musale - za privatni interes?

Da bi "Titova vila" bila u što reprezentativnijem okružju, novcem poreznih obveznika, i pod okriljem općine Mostar-Stari grad, počela je obnova njezina okoliša, odnosno poznatog mostarskog trga Musala. Prema projektima obnove, ovaj mostarski trg dobit će velelebni izgled jer će biti popločan čuvenim bračkim kamenom, a i ostali će dijelovi trga biti od najboljih materijala.

Nitko pametan ne bi mogao osporavati uređenje toga trga, no ipak postavlja se pitanje je li u Mostaru bila prioritetnija obnova Musale ili obnova stambenih objekata devastarinih u ovom ratu.

Tako samo stotinjak metara od ovog trga zjape ruševine stambenih zgrada na mostarskom Bulevaru, a građani ove ulice, zajedno, očajni što se njihovi domovi ne obnavljaju, ovih dana potpisuju peticiju kojom žele potaknuti i federalne i državne vlasti da napokon započnu s obnovom njihovih stanova.

Možda je u slučaju obnove Musale i Bulevara prioritet odredila predstojeća privatizacija "Titove vile" i njezin kupac. Ipak, bolje je da građani tu činjenicu sami procijene.