Ponuda »široke koalicije« dijelom je Račanov odgovor kritičarima, a dijelom i poruka koalicijskim partnerima da prestanu s prepucavanjima i prionu zajedničkom poslu / Ipak, bilo bi pretjerano tvrditi da je premijer »široku koaliciju za razvoj« ponudio isključivo zbog dnevnopolitičkih prilika i poena – Račanu je doista stalo do društvenog konsenzusa oko jedne teme, približavanja Hrvatske Europskoj uniji

Krajem prve polovice mandata, očito je da koalicijska vlada ne može povući ni jedan jedini potez koji neće izazvati val kritika. To je sigurno sasvim jasno i Račanu. Pogotovo nakon što su ga optužili da je, potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, Hrvatsku gurnuo dublje na – Balkan.

Doduše, svi će rado i bez oklijevanja potpisati tvrdnju da otvaranje novih radnih mjesta i više stope gospodarskog rasta moraju biti glavni ciljevi Vlade. No, kao rakova djeca razmilit će se čim rasprava stigne do konkretnih prijedloga mjera za ostvarivanja tih ciljeva.

Dijelom je to poruka koalicijskim partnerima da prestanu s prepucavanjima i prionu zajedničkom poslu. Zbog toga je i bila upadljiva podrška koju su na »proračunskoj sjednici« Račanu naglašeno dali haeselesovci Goran Granić i Jozo Radoš, a u nekoliko posljednjih intervjua i Goranko Fižulić. HSLS se, naime, pokazao najjogunastijim koalicijskim partnerom, a malo tko Račanovoj vladi predviđa normalnu plovidbu do kraja mandata ako se na čelo te stranke vrati Dražen Budiša.

skih analiza zasniva na tezi da će, smiri li se HSLS, Račan lakše na kraj izići i s eskapadama HSS-a i ambicioznog mu predsjednika Zlatka Tomčića. A upravo HSS kontrolira dva resora u kojima bi se sljedećih mjeseci trebalo štošta važnoga dogoditi. Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva treba odraditi dobar dio posla na poticanju gospodarskog razvitka, a Ministarstvo poljoprivrede treba okrenuti novi, eurokompatibilan razvojni list hrvatskog sela, što bi u početnoj fazi moglo proizvesti bolne potrese u HSS-ovom tradicionalnom biračkom tijelu.

Onako usput, Račan je tim pozivom svoje prevrtljive koalicijske partnere podsjetio i na činjenicu da za uspjeh neke koalicije nije dovoljna samo kontrola dovoljnog broja ruku u Saboru: ma što vam nudili neki drugi koalicijski blokovi, za uspjeh nije dovoljno puko obnašanje vlasti – nisu stranke jedini igrači u toj igri. Ipak, bilo bi pretjerano tvrditi da je premijer »široku koaliciju za razvoj« ponudio isključivo zbog dnevnopolitičkih prilika i poena. Račanu je doista iznimno stalo do društvenog konsenzusa oko jedne teme – približavanja Hrvatske Europskoj uniji. To je, uostalom, cilj koji svojata većina stranaka i interesnih grupa, a podržava ga i golema većina građana. Problem je u tome što hrvatsko društvo na tom putu mora provesti duboke, sveobuhvatne i, pogotovo u početnoj fazi, prilično bolne reforme.

Račanova vlada preuzela je obvezu provesti te reforme. Ne čini to uvijek dovoljno brzo, efikasno i vješto, ali ni najsavršenija izvedba ne bi je spasila kritika. Ne radi se tu, naime, samo o promjenama zakona nego prije svega o promjeni razmišljanja na svim mogućim razinama. Vlast bi upravo u toj promjeni mentaliteta trebala prednjačiti, a Račanovoj vladi to teško uspijeva. Koalicijski se partneri češće ponašaju kao da su na balkanskoj tržnici nego u brzom vlaku za Bruxelles.