ZAGREB, 20. studenoga - Presudom Vrhovnog suda od 20. prosinca prošle godine, »slučaj Pakračka Poljana« vraćen je na ponovno suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu. Tako će se na optuženičkoj klupi u četvrtak, 22. studenoga, ponovo naći Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola (svojedobno optužen i zbog ubojstva obitelji Zec, počinjenog u prosincu 1991. godine u Zagrebu) te Miro Bajramović i Branko Šarić. Optuženi, poznati i kao »merčepovci«, jer su bili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a, kojim je početkom Domovinskog rata zapovijedao Tomislav Merčep, prvi su put bili nepravomoćno osuđeni u svibnju 1999. godine. Suđenje je počelo u rujnu 1998. godine, dok je optužnica - za niz kaznenih djela ubojstava, iznuda, protupravnog lišavanja slobode, itd., počinjenih 1991. godine na području Pakračke Poljane - bila podignuta u prosincu 1997. godine.

Petoricu uhićenih i osumnjičenih teretilo se za kvalificirani, teški oblik ubojstva. U policiji i istrazi priznali su ta ubojstva, opisujući kako su ih počinili. No, s obzirom na težinu djela, trebali su prilikom davanja izjava imati osiguranu obranu, odnosno odvjetnike, što nije bilo učinjeno. Na suđenju, odnosno glavnoj raspravi, zato je dio spisa s njihovim priznanjima morao biti izdvojen, optuženi su se dalje branili šutnjom i slučaj je završio njihovim oslobađanjem.

U »slučaju Pakračke Poljane« bio je uz njih optužen i Zoran Karlović, no njemu je Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu. Vrhovni sud vratio je na ponovni postupak prvostupanjske oslobađajuće presude za druge optužene. Osuđeni su bili samo Bajramović i Šarić - zbog nezakonitog pritvaranja i iznude - na godinu i osam mjeseci, odnosno na godinu dana zatvora. Vrhovni je sud kazne povisio na tri, odnosno na godinu i osam mjeseci zatvora. No, u vrijeme izricanja prvostupanjske kazne, tadašnji sudac Ratko Šćekić (sada sudi »zločinačkoj organizaciji«, op. a.) obrazložio je oslobađajuće presude time da su iskazi svjedoka bili u neskladu te nedostatkom dokaza. Ukratko, radilo se o tome da se na zagrebačkom području otimalo ljude, odvodilo u Pakračku Poljanu i tamo u pravilu ubijalo. Među tim ljudima bili su Aleksandar Antić, Miloš Ivošević, Rade Pajić i Marko Grujić.

Nakon presude, svi optuženi pušteni su na slobodu, čak i oni osuđeni, jer su toliko vremena, koliko im je odmjereno kao kazna, proveli u pritvoru.

U razgovoru za Vjesnik, u svibnju 1994. godine, odvjetnik Anto Nobilo, koji je u vrijeme kad su zločini počinjeni bio zamjenik okružnog javnog tužitelja, obrazložio je da se u »slučaju Zec« radilo o »formalno-pravnim propustima, koji su dokaze protiv optuženih učinili pravno nevaljanima, pa su optuženi bili oslobođeni, pravno - pravilno«. Zahtjev za obnovu postupka bio bi moguć da se došlo do novih dokaza, ponovljenih vještačenja, itd., rekao je Nobilo. Do danas se to nije dogodilo.

»Taj je slučaj drastičniji od ubojstva obitelji Zec i po broju počinitelja i po broju žrtava. U tom kaznenom predmetu, prilikom podnošenja kaznene prijave, pušteni su policajci-operativci, koji se nisu usudili ili nisu smjeli poslati i nove prijave, u spis diskretno ubacili informacije o još najmanje 11 drugih zločina... U prijavi se radilo o istom krugu osoba, osumnjičenih za krivična djela počinjena sve od Pakračke Poljane do Gospića«.