Slobodna Dalmacija: 22. 11. 2001.

OBLJETNICE WOLFGANG PETRITSCH GRAĐANIMA BIH POVODOM ŠESTE GODIŠNJICE DAYTONSKOG SPORAZUMA:

BiH NAPREDUJE, ALI JE JOŠ DUGO NEĆEMO NAPUSTITI

Postojeća situacija omogućila je međunarodnoj zajednici da ponovno razmisli o svojoj ulozi. Trenutačno smo uključeni u proces određivanja naših sljedećih zadaća. Ovo ne znači da ćemo u nekom skorom vremenu napustiti zemlju, ali to je ipak još jedan znak da se u BiH stvari kreću u pravom smjeru

U povodu šeste obljetnice daytonskoga sporazuma, visoki predstavnik Wolfgang Petritsch obratio se otvorenim pismom građanima BiH.

"Prije šest godina potpisan je mirovni sporazum koji je vodio Bosnu i Hercegovinu putem oporavka od rata. Ovaj sporazum ispunio je svoje najvažnije obećanje - održao je mir i omogućio BiH da se vrati, iako vrlo sporo, u normalan život.

Kao i uvijek kada obilježavamo obljetnicu daytonskog sporazuma, mogao bih reći, postiglo se mnogo, ali još mnogo treba uraditi. To je istina, ali istina je i to da su se okolnosti u BiH temeljito promijenile i da će njezina budućnost biti određena ne samo provedbom daytonskog sporazuma nego i njezinom integracijom u Europu.

Optimist sam

Čvrsto vjerujem da danas pred sobom imamo povijesnu priliku da BiH učinimo ’normalnom’ europskom zemljom koja nudi svojim građanima ono što im je potrebno, a to su sigurnost, radna mjesta, socijalna zaštitu i dobra uprava. Svaka normalna zemlja mora ispunjavati svoje međunarodne obveze. Ovo je naročito značajno nakon napada na SAD od 11. rujna.

Ja sam optimist jer sada primjećujem da su vlasti na svim razinama u BiH spoznale kako se moraju uraditi neke stvari ako ova zemlja želi napraviti odlučan korak naprijed. I, što je jednako važno, primjećujem spremnost da se radi na tome.

Mnogima, uključujući i sebe, čini se da je trebalo neprimjereno mnogo vremena kako bi se postigao ovaj napredak. Ali, prisjetite se: 1996. godine ni jedna izbjegla ili prognana osoba nije se mogla vratiti u svoj dom osim u slučajevima kada se taj dom nalazio na području koje je bilo pod kontrolom iste etničke skupine kojoj je pripadao taj pojedinac. Ljudi su se čak plašili putovati.

Godinu dana nakon toga ne samo da Predsjedništvo BiH nije moglo donijeti nikakvu značajniju odluku, nego njegov član Momčilo Krajišnik nije htio ni ući u prostorije za sastanke na ista vrata na koja su ulazili ostali članovi Predsjedništva.

Danas je situacija posve drugačija. Predsjedništvo, čiji su članovi nedavno zajedno putovali na audijenciju kod Pape, sve više djeluje kao jedinstveno tijelo koje rješava pitanja ključna za budući razvoj BiH.

Premijer BiH ulaže velike napore da njegov ured bude učinkovitiji i aktivno lobira za podršku u inozemstvu, predstavljajući BiH kao zemlju koja stvarno želi napredovati.

Izbjeglice i prognanici koji pripadaju takozvanim manjinskim skupinama vraćaju se u velikom broju i najveći je izazov opskrbiti povratnike osnovnim materijalom za obnovu i omogućiti im normalne uvjete života.

Gospodarska reforma postala je prioritet političkog programa jer su svi shvatili da će samo ekonomski stabilna zemlja biti i politički stabilna. Ni jedan od entiteta više ne osporava koncept jedinstvenoga gospodarskog prostora.

Pred nama je dug put

Vodi se rasprava i o izmjenama i dopunama entitetskih ustava, kojima će se osigurati prava konstitutivnim narodima Bosne i Hercegovine na cijelom njezinu teritoriju. Ovo su nevjerojatno pozitivne promjene.

Mnogi su čimbenici pridonijeli tome. Političke promjene u Hrvatskoj i Jugoslaviji zasigurno su odigrale značajnu ulogu.

Ali ono što ja smatram najvažnijim jest to da su se građani BiH umorili od politike nacionalista i da su doveli na vlast političke stranke koje svesrdno prihvaćaju ideju države BiH, koje su opredijeljene za reforme i koje nisu bile na vlasti za vrijeme i neposredno nakon rata.

Moj odnos s državnom vladom sad je zasnovan na partnerstvu, a ne više na odlukama koje sam ja donosio umjesto njih.

Naravno, pred nama je još dug put. Država tek treba u potpunosti profunkcionirati i postati djelotvorna. Mnoge institucije na državnoj razini koje su potrebne svakoj zemlji tek trebaju biti uspostavljene. Aneks 7 daytonskoga sporazuma mora se u cijelosti provesti.

Nisam zadovoljan tempom kojim se provode imovinski zakoni i nisam vidio dovoljno primjera da se općine aktivno uključuju u iskazivanje dobrodošlice povratnicima niti da im pomažu u njihovoj ponovnoj integraciji u zajednicu.

Program gospodarske reforme opsežan je i mi smo tek na početku njegove provedbe. Stopa nezaposlenosti u BiH previsoka je, a zemlja još nema ozračje pogodno za poslovanje koji bi privukao strane i domaće ulagače.

Republika Srpska mora shvatiti da će biti snažna samo ako je država BiH snažna i da država nije neprijatelj, već struktura od koje će Republika Srpska imati koristi, jer će u sklopu države, ući u Europu.

Mnoge političke stranke s hrvatskim predznakom moraju shvatiti da Hrvati BiH nisu i neće postati manjina. Oni su konstitutivni narod koji je u potpunosti zaštićen Ustavom BiH i moraju pronaći svoje mjesto u BiH koristeći prednosti ovakvog ustavnog okvira.

Pitanje ratnih zločina još nije razriješeno, iako je to osnovni uvjet za pomirenje.

Ohrabrujući signali

Obrazovni sustav mora proći kroz proces reforme kako bi se djeci Bosne i Hercegovine osiguralo obrazovanje visoke kvalitete i kako bi djeca učila jezik, kulturu, povijest i tradiciju svih naroda. Osim toga, moramo stvoriti učinkovito i neovisno pravosuđe i policiju jer su oni nužni elementi funkcionalne demokracije.

Čini mi se da su svi spremni raditi na rješavanju ovih pitanja, i to je ono što je važno. Tko bi pomislio da će Republika Srpska u 2001. godini donijeti Zakon o suradnji s Haaškim tribunalom, da će objaviti kako se traga za deset optuženih ratnih zločinaca, uključujući Karadžića i Mladića, te da će razgovarati o potrebi prenošenja nekih ovlasti s entiteta na državu, kao što je predsjednik Republike Srpske, gospodin Šarović, učinio prošlog tjedna.

Naravno, važna su djela, a ne riječi, ali bez obzira na to, ove su izjave ohrabrujući signal.

Ako nastavimo raditi na svim ovim pitanjima, BiH ima dobru šansu da uskoro postane ’normalna’ zemlja. Lokalna tijela vlasti bit će u mogućnosti da iz faze partnerskog odnosa koji trenutačno imaju s međunarodnom zajednicom prijeđu u fazu kada će u potpunosti preuzeti odgovornost za politički proces.

Kada sam uveo koncept odgovornosti prije više od dvije godine, smatrao sam ga dugoročnom strategijom. Sada, s uspostavom Konzultativnog partnerskog foruma, kao i Građanskog foruma, preuzimanje odgovornosti postalo je prava opcija.

Postojeća situacija omogućila je međunarodnoj zajednici da ponovno razmisli o svojoj ulozi. Trenutačno smo uključeni u proces određivanja naših sljedećih zadaća i reorganiziranja budućeg angažmana civilnih agencija na način koji će nam omogućiti da najbolje iskoristimo stručno znanje pojedinih agencija te dovedemo našu učinkovitost do maksimuma.

Ovo ne znači da ćemo u nekom skorom vremenu napustiti zemlju, ali to je ipak još jedan znak da se u BiH stvari kreću u pravom smjeru.

Jasno je da je budućnost Bosne i Hercegovine u Europi. Nedavna prošlost pokazala je da su mnoga pitanja koja spadaju u mirovnu provedbu istovjetna onim mjerama koje je potrebno poduzeti da se BiH integrira u Europu", ističe se u pismu.

Cilj ćemo ostvariti

"Daytonski mirovni sporazum otvorio je put za proces europeizacije BiH. Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda BiH u oba entiteta pokazala je još jednom da je riječ o fleksibilnom sporazumu koji nudi mnoge mogućnosti.

Pokazalo se da je to bio pravi sporazum poslije rata te da nije izgubio, i da neće izgubiti, svoj kredibilitet.

Ostvarenje krajnjeg cilja nije daleko. Bosna i Hercegovina može postati ’normalna’ zemlja koja svojim građanima nudi ono što im je potrebno. Više nije u pitanju hoće li se i kako to ostvariti, već je pitanje kada. Ostvarimo ovaj cilj što je prije moguće", stoji na kraju otvorenog pisma visokoga predstavnika građanima BiH.