Koalicija šestorke je rođena da bi HDZ svrgnula s vlasti. S vremenom se u takvim koalicijama javljaju raspukline jer su one ionako stvorene protiv nekoga, a ne za nešto

Koalicija je riječ u modi. Nitko u ovoj zemlji, čini se, ne može više sam, pa traži pomoć drugoga. Jednoga, dvojice, troje, četvero, petero... Ne, nije riječ o grupnom seksu koji je nakon pojave AIDS-a svrstan u kategoriju ekstremnih sportova. Ovdje se radi o političkom koaliranju. Nakon 45 godina komunizma i 10 godina HDZ-a, hrvatska biračka masa više ne želi ulagati na jednoga. Ima osjećaj da su joj izgledi bolji ako uloži na više njih. Prije dvije godine većina je glasala »protiv« i maknula HDZ, sad bi trebala glasati »za«. Da, ali za koga?

Dakle, koalicija. Riječ znači »privremeni savez za udruženu akciju, osobito političkih stranaka za sastavljanje vlade« (New Oxford Dictionary), a dolazi od latinskog coalescere - srasti se, svezati se. U hrvatskom političkom kontekstu očito je primjereniji izraz »svezati se u čvor«, uzao, nerazmrsivo se zauzlati. Barem kad je riječ o vladajućoj »zvuzlanoj« koaliciji.

Premijer Račan je prije desetak dana istrčao s prijedlogom o uspostavi široke koalicije za razvoj Hrvatske. Isprva nije bilo posve jasno što je zapravo predložio. Udruženim naporima analitičara iz ostalih stranaka (uključujući i Tomca iz SDP-a) ustanovljeno je što je premijer htio reći. On nije predložio stvaranje proširene koalicije političkih stranaka (koja bi možda uključila čak i neke iz oporbe) nego je samo zagovarao konsenzus svih relevantnih snaga o razvoju Hrvatske. Znači sindikata, poslodavaca, intelektualnih snaga, stručnjaka i Crkve...

Takva je koalicija danas, naravno, nemoguća. Vlada i Kaptol se već i sami dovoljno prepucavaju.

Sindikati moraju štititi interese svojih članova i ne mogu podupirati vlast osim u dva slučaja: ako ona ponudi koherentan ekonomski program koji podupire struka (o tome više u izvještajima iz Opatije) ili ako je zemlja u takvoj krizi da se osniva vlada nacionalnog spasa. Ni jedan od tih uvjeta još nije zadovoljen.

Poslodavci mogu podržavati Vladu ako su potpuno suglasni s njenim ekonomskim programom. Ni taj uvjet još nije zadovoljen.

Budući da smo konstatirali da se Račanov prijedlog odnosio na sveopći konsenzus vladajuće koalicije i ostalih snaga u društvu (minus sadašnja oporba), ostaje nam samo zaključiti da je to nemoguća misija. Jer, lakše bi Račan i SDP i skloni im dio ministara dobili na svoju stranu i Crkvu, i sindikate, i poslodavce negoli vlastite partnere u vladajućoj koaliciji.

Ne promijeni li se nešto, ovakvoj koaliciji istječe rok trajanja. Dok liberali ne pronađu vlastitu glavu i zajednički stav, na njihovo će mjesto pikirati i HSS i HNS. Tomčiću laska to što ga obasipaju ponudama s desna dok još igra lijevo. Vesna Pusić se vidi u ključnoj ulozi u eventualnoj koaliciji lijevog centra koja se ukazuje kao Račanova rezervna varijanta. Budišu primaju strani veleposlanici u Zagrebu. Sve su opcije otvorene.

Neki bi koalirali da ne kolabiraju, drugi bi koalirali da vlast kolabira.