Više sam puta rekao da je teško govoriti o rješenju vukovarske tragedije ako se oni koje je Haaški tribunal direktno apostrofirao za zločin na Ovčari, a radi se o Šljivančaninu, Mrkšiću i Radiću, ne nađu pred licem pravde / Potpuno se slažem s ministrom Piculom da jedan od uvjeta normalizacije odnosa za obje države mora biti suradnja s Haagom i kažnjavanje zločinaca. Nije lako imati normalne odnose dok znate da se veliki broj ratnih zločinaca slobodno šeće, a neki se ponegdje tretiraju i kao heroji u svojim sredinama. Ali je iluzija da se to može riješiti u jednom danu, u jednom trenu, kaže Korać

– Negativno prezentiranje mojega intervjua je rezultat njegove agencijske interpretacije. Naime, jedna beogradska agencija je krajnje neprecizno, da ne kažem nešto teže, interpretirala ono što sam rekao. Bit mojega intervjua ticala se hipoteke prošlosti s kojom živimo na prostorima bivše SFRJ, što direktno uvjetuje odnose između dviju zemalja. Jer, bilo kakvo uvjetovanje normalizacije odnosa na prostorima bivše SFRJ hipotekom prošlosti u osnovi normalizaciju vraća natrag. To ne znači, da budem vrlo precizan, da se određeni uvjeti ne mogu postaviti. Ali je sasvim sigurno da treba dobro promisliti što je veći interes, ti uvjeti ili normalizacija odnosa.

– Da budem sasvim direktan, s obzirom na zločine koji su se dogodili u Srebrenici i Prijedoru, BiH bi zbog toga u sljedećih 50 godina mogla odgađati normalizaciju odnosa s Beogradom. A kao što znate, danas postoje normalni diplomatski odnosi između BiH i Beograda i razni oblici suradnje, koji se razvijaju. Moja je teza da se upravo postupnom normalizacijom odnosa stječu uvjeti za nepostavljanje bilo kakvih uvjeta. Jer upravo ti uvjeti počivaju na zamrznutim odnosima i poluratnom stanju između država na prostorima bivše Jugoslavije.

– U našim glavnim medijima to je obilježeno na povijesno korektan način, kao rušenje i osvajanje jednoga grada. I svatko tko zna kako se govorilo o Vukovaru prethodnih godina uočit će veoma značajnu razliku. Nije se govorilo o nekakvom oslobađanju nego o osvajanju Vukovara, pokazane su fotografije srušenoga grada i korektno je rečeno da je ubijeno mnogo ljudi. Liberalnije dnevne novine, kao što je Danas, tome su posvetile mali serijal i možda bi bilo dobro da hrvatski čitatelji vide, barem u izvodima, što je napisano u tome serijalu. Pisano je krajnje kritički, krajnje negativno prema ulozi JNA u tim operacijama i u onome što se dogodilo prije svega žiteljima Vukovara. Također je prikazana i komemoracija koja je održana u Hrvatskoj.

– Ne. Direktno sam rekao da kada postoji velika hipoteka prošlosti, onda se dvije zemlje moraju odlučiti hoće li se više koncentrirati na ono što je objektivan problem tih odnosa, ili na želju da te odnose normaliziraju i onda, uz oprez i državničku mudrost, polagano koračaju ka višem dobru, a to su dobrosusjedski odnosi. To je dilema s kojom su se susretale mnoge države, ali ja mislim da je obveza političara da stvaraju uvjete za dobrosusjedsku suradnju.

– Uvijek, prije svega, treba imati viziju što se želi postići. Za mene je ta vizija dobrosusjedski odnosi na našim prostorima. Zato treba razgovarati ne iz vizure povijesnog trenutka, nego iz vizure povijesne vizije. Drugim riječima, ono što u jednom trenutku izgleda nepremostivo, u drugom može izgledati drukčije. Ja sam sklon stvari promatrati s pozicije promjena. Čini mi se da svako inzistiranje na objektivnim problemima u odnosima faktički te odnose koči. Naravno, to se može raditi, ali tada treba biti suočen s onim što je direktna posljedica toga.

– To je najkrupnije pitanje koje je ministar Picula pokrenuo. Ali mislim da postoji golema razlika između odgovornosti i krivice. Odgovornost može biti i često jest kolektivna, ali krivica je isključivo individualna. Naravno, ti pojedinci mogu biti i velike grupe. Krivnju i odgovornost treba razlikovati. Krivnja je i sudsko-pravna kategorija, a pitanje odgovornosti je pitanje sazrijevanja svijesti jednoga naroda, njegovih elita, prihvaćanje te odgovornosti i to se ne može uvjetovati.

Ali smatram i da će se s normalizacijom naših odnosa javljati sve više ljudi koji će osjećati krivicu i odgovornost, ali i da će ih mnogo više odgovarati pred sudovima. Zato se u potpunosti slažem s ministrom Piculom da jedan od uvjeta normalizacije odnosa za obje države mora biti suradnja s Haagom i kažnjavanje zločinaca. Zaista nije lako imati normalne odnose dok znate da se veliki broj ratnih zločinaca slobodno šeće, a neki se ponegdje tretiraju i kao heroji u svojim sredinama. Ali je iluzija da se to može riješiti u jednom danu, u jednom trenu.