Novi list: 26. 11. 2001.

U MORH-ovom ARHIVU NEMA DOSTUPNIH CIVILNIH DOSJEA

Građani pod kodnim imenima?

Nisu pronađeni novinarski niti drugi civilni dosjei, ali bez obzira na to zatražen je nov pregled. Sumnja se da civili nisu zavedeni pod vlastitim imenima i prezimenima, već pod kodnim nazivima obavještajnih akcija, tvrdi naš izvor

ZAGREB - Otvaranje tajnih dosjea Sigurnosno-informativne službe MORH-a, što je nedavno najavio ministar obrane Jozo Radoš, ne bi trebalo podići niti upola onoliko medijske prašine, koliko je stvoreno nakon obznanjivanja dosjea MUP-ove Službe za zaštitu ustavnog poretka. Naime, prema našim izvorima bliskima SISu u arhivi te sigurnosne službe ne postoji više niti jedan “civilni dosje”. No to ne znači da se SISovci nikada nisu ogriješili o zakon, te da su “obrađivali” isključivo vojne osobe, već otvara nove sumnje u sustavno uništavanje tih dosjea.

Prvi pregled SIS-ove arhive, čiji je nalaz poslan UNS-u, utvrdio je kako u njoj “više nema” civilnih dosjea, pa je zato naložen drugi pregled što bi ga trebali obaviti članovi posebnog UNS-ovog povjerenstva.

- Nisu pronađeni novinarski niti drugi civilni dosjei, ali bez obzira na to zatražen je nov pregled. Sumnja se da civili nisu zavedeni pod vlastitim imenima i prezimenima, već pod kodnim nazivima obavještajnih akcija, tvrdi naš izvor.

No, prema svim dostupnim informacijama izgledno je da SIS nije samovoljno prisluškivao civile, budući da za to nije imao tehničkih mogućnosti. Je li pak za to korištena sofisticirana tehnika NSEI-ja, stručne službe UNS-a i Obavještajne uprave Glavnog stožera oružanih snaga, naš izvor negira, navodeći kako su ti prislušni uređaji korišteni isključivo za nadziranje vojnih ciljeva u inozemstvu, uglavnom Jugoslaviji i Republici Srpskoj.

- Ukoliko su SIS-ovci željeli prisluškivati nekog civila, ali i vojnu osobu, zahtjev je upućivan prema ministru unutarnjih poslova, koji ga je spuštao na SZUP. Obavještajne informacije razmjenjivane su i preko Koordinacije obavještajne zajednice, objašnjava nam dobro obaviješteni izvor dodajući kako SIS nije imao mogućnost niti tajne pratnje osoba. Prema istom izvoru 70 posto djelatnika SIS-a doista je sve radilo po zakonu, no postojala su famozna “dvanaestorica” koja su poštovala nezakonite želje političkog vrha. Kad su shvatili da će doći do promjene vlasti, sve tako stvorene dosjee sklonili su u privatne zbirke ili ih pak uništili.

Aktualno čelništvo MORH-a zato ne strepi pred Vladinom odlukom o otvaranju SIS-ovih dosjea, jer sadašnje stvarno brojčano stanje dosjea odgovara urudžbenim evidencijama, i evidentnih tragova o obrađivanju civila nema.

Ružman: U SIS-u 75 tisuća dosjea

Pomoćnik ministra obrane za sigurnosno-obavještajne poslove Mladen Ružman potvrdio je kako se u SIS-ovoj arhivi s oko 75.000 dosjea nalaze imena pet bivših oporbenih političara i 15-tak novinara koji su bili operativno zahvaćeni. Riječ je uglavnom o bilješkama ili transkriptima telefonskih razgovora što su dobiveni od SZUP-a. Sporni detalj iz protuobavještajne prosudbe generala Petra Stipetića, na osnovi kojeg je Nadzorna služba UNS-a taj posao ocijenila neprofesionalnim. SIS je također dobio od SZUP-a, ali je, po Ružmanovom mišljenju, najveći problem što je takav nepotpuni materijal neovlašteno dostavljen Stipetiću.

Ana RAIĆ-KNEŽEVIĆ