Iako i iskazi nekih svjedoka i optužba tvrde da je riječ o organiziranoj pljački, sudsko vijeće donijelo je rješenje o zastari. Do Vesnice Farkaš, alias Gordane Jurić, čiji je pravi identitet otkriven zahvaljujući Večernjaku, još se nije došlo, a dobro upućeni tvrde da je likvidirana

Rahela Valentić, zamjenica općinskoga državnog odvjetnika, nakon što je 9. studenoga primila i pismeni otpravak sudskog rješenja s rasprave od 19. rujna, žalbom nastoji osporiti tu sudsku odluku. Jer, zastupnica optužbe tvrdi da su Nikola Smolčić zvan Šokac (49), Željko Jaman (34), Vesnica Farkaš (33) i Branka Stanković bili skupina koja je organizirano opljačkala ZAP, a šest ostalih optuženika, u odnosu prema njima - iako ne beznačajni - ipak su samo statisti.

Otkriće dosad najkrupnijeg slučaja kompjutorskoga kriminala policija je 3. travnja 1997. godine objavila na velika zvona kroz usta Ivana Penića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova:

- Tijekom kriminalističke obrade policija je ustanovila da su Smolčić i Jaman organizirali skupinu, u kojoj su bili i Branka Stanković, Ilija Grgić i NN osoba koja se služila lažnim identitetom Gordana Jurić i Lucija Andrijanić. Smolčić i Jaman osmislili su način prebacivanja nepostojećeg novca s prolaznog računa ZAP-a, na kojem je evidentirana samo vrijednost obavljena prometa, na žiroračune privatnih poduzeća, koja su tako uvećali za 47 milijuna kuna. Nedvojbeno je ustanovljeno da su nelegalne transakcije obavljane u poslovnici ZAP-a Vukovar, od 1991. godine privremeno smještene u sjedištu ZAP-a u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Sve poslovnice ZAP-a umrežene su i u izravnoj vezi sa središnjim računalom ZAP-a, a samo vukovarska poslovnica nije bila umrežena i njezin se platni promet obrađivao na računalima u poslovnici, a disketa se ručno nosila u računalni centar gdje se obavljala konačna obrada - kazao je tada Penić.

Pravosuđe nije došlo još samo do Vesnice Farkaš, koja se koristila imenimaGordana Jurić i Lucija Andrijanić. Za ženom čiji je pravi identitet otkriven zahvaljujući Večernjaku jer ju je susjeda prepoznala na fotografiji objavljenoj u Crnoj kronici, još je na snazi međunarodna tjeralica raspisana 1. rujna 1997. godine. Prema nekim nepotvrđenim podacima, V. Farkaš nije živa. Navodno je namamljena i ubijena negdje u Bosni. Nakon što je žena koja ju je prepoznala to dojavila policiji, otkrivanje pravog identiteta Gordane Jurić policiji je bio rutinski posao. Usporedbom otisaka kažiprsta s kartona Gordane Jurić i Vesnice Farkaš ustanovljeno je da se radi o istoj osobi.

Nju su na fotografijama prepoznale i službenice ZAP-a, a ona je obračunskim čekovima s prolaznog računa ZAP-a skinula svih 47,3 milijuna kuna. Na čekovima je bilo napisano da se gotovina podiže radi otkupa stoke. Kad je prijevara otkrivena, policija je ustanovila da je Vesnica Farkaš, služeći se lažnim identitetom Gordana Jurić, između travnja i srpnja 1995. preko Plavog oglasnika kupila tvrtke Luma-E, Vet, Omić, Žiga-drvo te AA Aktiva. Ustanovljeno je i da na adresi u Zagrebačkoj 142, gdje je unajmila stan, nikad nije prebivala. Dala je i lažne podatke pri zahtjevu za prijam u državljanstvo. Navela je da su joj roditelji Šimo i Kaja te da je rođena 6. srpnja 1967. godine u Modriči, ali ustanovljeno je da te osobe ne postoje.

Istražujući transakcije na ZAP-ovim računima, policiji se sve više otvarala pretpostavka da je u sve bio uključen i ZAP-ov čovjek. I pronašli su ga u službenici vukovarske poslovnice ZAP-a Branki Stanković. Iz razgovora s njezinim kolegama doznali su kako je ona negdje od 1995. godine počela živjeti iznad svojih primanja, prestala je uzimati novčanu pomoć kao vukovarska prognanica. Bila je i u vezi s Nikolom Smolčićem, kojeg su u ZAP-u znali jer je, dok je radio u vukovarskom Vupiku, slovio kao računovodstveni, financijski i kompjutorski stručnjak. Službenicima ZAP-a čak je držao i seminare, a u sjedištu vukovarskog ZAP-a je s Bogdanom Vojnovićem, kolegom iz Vupika, imao tvrtku Konto za računovodstvene usluge.

Policija je otkrila još jedan zanimljiv podatak: zbog tehničkih razloga, transakcije su se mogle obavljati isključivo u popodnevnoj smjeni, a upravo je tada sve dane radila Branka Stanković. Jedna takva situacija snimljena je i videosustavom. Istražujući kolanje novca, ustanovljeno je i postojanje Smolčićevih deviznih računa u Šted-banci te nekoliko inozemnih računa u stranim bankama. Nikola Smolčić u međuvremenu je u Zagrebu kupio i kuću, dva stana, novi BMW, "mazdu". Provjera u poreznoj upravi pokazala je pak da ni on ni Željko Jaman u 1994. i 1995. godini nisu prijavili ni jednu kunu poreza. Policija je Smolčića uhitila početkom svibnja 1997. godine na graničnom prijelazu u Bregani.

U siječnju 1998. godine, zbog promjene Zakona, postupak se sa zagrebačkoga Županijskog preselio na Općinski sud, gdje su se na slučaju izmijenila tri suca. Od primitka optužnice do sazivanja prve rasprave prošlo je više od godinu dana. Postupci su spajani, razdvajani. Ilija Grgić branio se šutnjom, a poslije je progovorio i izjavio kako je domovnice pribavljao isključivo iz usluge, a ne zbog koristoljublja.

U cijeloj priči o pljački ZAP-a postoji i sudskim spisima nepoznat dio koji vodi do visokopozicioniranih dužnosnika u tajnim službama u vrijeme kad je pljačka otkrivena i za njezina trajanja. Prema tim izvorima, upravo je vezama u SZUP-u Vesnici Farkaš pribavljen identitet Gordane Jurić. Branko Budić, u to vrijeme načelnik Centra SZUP-a, prozivan je kao čovjek koji je često viđan u društvu Nikole Smolčića, ali on je jednom prigodom u Nacionalu opovrgnuo ikakvu osobnu ili SZUP-ovu upletenost u izvlačenje novca iz ZAP-a.