Naša je draga nacija konačno malo odahnula od teških političkih tema. Prije svega zahvaljujući tome što se većina političara proteklih dana ispucala u nadmetanjima tko će koga. Budiša će sigurno još jednom, treći put, na čelo sve manjega HSLS-a (očito je dogovorio s veleposlanicima Europske unije što mu je činiti), zbog čega će Podrug danas teško proći u nadmetanjima za glasove potrebne za mjesto splitskoga dogradonačelnika. Bome, ni poteštatu od Grada Ivanu Škariću ne svijetli se bolja budućnost, a još manje cijeloj onoj sviti koju predvodi nesuđeni ministar pomorstva, prometa i veza, u liku i djelu M. Buličića, koji je vrlo brzo zaboravio što je potpisao nakon lokalnih izbora u svibnju, kad je s Hrvatskim blokom dogovorio postizbornu suradnju i nešto što se nazvalo tehnička vlada.

Napisao sam na početku da je proteklog vikenda bilo nešto manje politike, ako se izuzme Mesićev posjet Komiži na Visu, gdje je ponudio otočanima ulaganja izraelskog kapitala i izjavio kako je i talijanski partner zainteresiran za bivšu vojarnu Rogač — inače bi se čovjek čudio što mu odjednom bi da po onakvoj buri svrši tako daleko — i sa željom da budem dosljedan, evo, na ovome mjestu zajedno s Meštrom iz Velog Mista naglas govorim: "Neću pulitiku u svoju butigu."

Kad već spominjem legendarne riječi Borisa Dvornika, koristim priliku da se vratim na ono što je prošle dane prikovalo našu malu naciju uz televizijske ekrane. Dijelile su se, naime, nagrade hrvatskoga glumišta.

Na glamuraznoj, gotovo oskarovski zamišljenoj manifestaciji, u našoj najvećoj nacionalnoj kazališnoj kući, neke su stvari izišle konačno na vidjelo pred očima cijele Hrvatske. Najbolja je predstava u cjelini bila Brat Magarac Svena Medvešeka ili, bolje rečeno, svetog Franje iz Asiza, čije je riječi autor složio u djelo koje već ostavlja duboki trag na hrvatskim "daskama koje život znače". Neke se vrijednosti, makar bile stare i cijelo tisućljeće, nikada ne mogu umanjiti. S druge strane, neke se veličine pokušavaju stvarati preko noći. Vrijeme o svemu tome pokaže svoje. Tek, da usput spomenem, iz medijski "prenapuhane" radionice splitskog HNK, na prste jedne ruke moglo bi se nabrojiti nominirane za nagrade hrvatskoga glumišta. Obraz su tek osvjetlali Ksenija Prohaska i Zvonimir Mihanović. Frane Parać i Judita su priča za sebe. Ostali se nisu ni spominjali.