U petak je ministar financija odlučio reći »dosta«. Napadaju ga sa svih strana, ustvrdio je, zato jer je, zabranivši velike novčane i robne nagradne igre, medijskim tajkunima izbio iz ruku ogroman profit koji su skupljali pretvarajući novine u lutriju. Koje ga novine, koji novinari i s kojim (lažnim) argumentima žele zbog toga uništiti - u takve detalje nije se upuštao. Opalio je onako općenito po svim novinarima. U subotu je potpredsjednica Vlade Željka Antunović na konferenciji za novinare mahala kopijama novinskih tekstova koji, tvrdi, lažno optužuju SDP da prema srpskim povratnicima nastavlja politiku HDZ-a.

U krivu su, ipak, naši političari kad se bune protiv takvih novinara. Ako je točno da novinari ne vrijede pišljiva boba, kao što tvrde političari, onda upravo ti novinari odrađuju njihov posao. Pa, zar nije divno kada za svaku kritiku imaš širom otvorena vrata spasa - zločeste novinare. Onako općenito, sve novinare i sve medije. Pa se ne moraš zamarati s argumentima i protuargumentima. Lijepo sazoveš novinare i onda im kažeš da su gomila lažljivaca. A oni to još i objave! Ima li lakše obavljenoga posla?

Jedini je problem u tome što to - ne pali. I to ne kod novinara, nego kod građana, kod birača. Oni o novinarima sude svakoga dana - kad odlučuju hoće li na kiosku kupiti njihov proizvod. Oni na svakim izborima odlučuju hoće li i dalje plaćati proizvod neke stranke ili nekog političara. Novinari njih ne mogu uvjeriti da žive lošije, ako žive bolje, i obrnuto. A u cijeloj priči samo je to bitno!