GLOBALNE IGRE I ŠPEKULATIVNI BIZNIS: JE LI SLAVKO LINIĆ, PRIJE ODLASKA U MOSKVU, NA STOLU IMAO SVE BITNE INFORMACIJE ZA PREGOVORE S RUSIMA

ZAGREB/BUDIMPEŠTA - Poslovna vijest dana nije stigla iz Moskve, gdje je jučer još bilo visoko hrvatsko izaslanstvo na čelu s potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem, nego iz Budimpešte, sa znatno niže protokolarne razine, od glavnog financijskog direktora mađarske naftne kompanije MOL, MichelMarca Delcommunea, prema kojem ta tvrtka na prodaju stavlja svoju cjelokupnu industriju plina iz strateških razloga, da bi namaknula kapital za financiranje skorog širenja u regiji.

Ne bi to za Hrvatsku bila ni vijest dana, niti osobito važna poslovna vijest, da kojim slučajem taj isti mađarski MOL nije već dobre dvije i po godine u igri kao duboko zainteresirani kupac Ine i Jadranskog naftovoda. No, kako ni sam MOL nije u većinskom mađarskom vlasništvu, nego mađarska država u toj kompaniji drži samo 25 posto vlasničkoga udjela, a ostalo, navodno, pripada uglavnom ruskim naftnim kompanijama, koje su u znatnom dijelu u posjedu vodećih američkih naftnih “sestara” (Texaco, Standard Oil, Exxon...), moguće je da je zapravo riječ o špekulativnom manevru, preko kojeg se pod kapom aktuelne međunarodne antiterorističke koalicije stvara moćna američko-ruska naftna mreža za prostor srednje, južne i istočne Evrope.

Slučajno ili ne, vijest o namjeravanoj prodaji MOL-ova plinskog kompleksa s pratećim, vrlo znakovitim obrazloženjem, lansirana je u javnost istog dana kada je potpredsjednik hrvatske Vlade, Slavko Linić, u Moskvi, s ruskim ministrom energetike, Igorom Jusufovom, dogovarao-obveze u međunarodnom naftovodnom projektu DružbAdria, te raspravljao o “proširenju suradnje ruskog i hrvatskoga gospodarstva u strateškim djelatnostima”. Utoliko se do daske otvorilo pitanje: je li Slavko Linić, uoči tog važnog puta u Moskvu, na stolu imao sve bitne informacije, i o rusko-američkom ulogu u MOL-u, i o MOL-ovim strateškim planovima, i o stvarnim ruskim i američkim naftnim interesima na Balkanu, pa i o skici konačnih ucjena, koje će, preko već odabranih stranih revizorskih kuća, po prirodi stvari, obilježiti i privatizaciju Ine i JANAF-a?

I nisu li u toj istoj špekulativnoj igri mačke i miša i “Bijele noći”, naftno nalazište koje je INA u Rusiji kupila 29. siječnja 1999. godine za 70 milijuna dolara, da bi ga sada, pod pritiskom Putinove vlade, morala prodati, navodno (jer, službene informacije ni sa hrvatske strane još nije moguće dobiti), za samo 30 milijuna USD? Iako direktor Ine, Tomislav Dragičević, uporno tvrdi da je, sveukupno, INA - preko prodaje nafte - na “Bijelim noćima” zaradila profit.

Prema pisanju londonskog “Financial Timesa”, MOL i INA su pregovore o spajanju započele još početkom kolovoza 1999. godine, za vrijeme najveće ljetne žege, da bi ti pregovori, nakon promjene vlasti u Hrvatskoj, od početka 2000. tiho prestali. U međuvremenu su i INA i JANAF ipak obavili sve privatizacijske predradnje, te odabrali svoje inozemne revizore i konzultante, od kojih su neki (Credit Suisse First Boston, Deutsche Bank i Morgan Stanley) i prije dvije godine zagovarali spajanje MOL-a, Ine i JANAF-a, pa čak i kutinske Petrokemije u najveći naftno-kemijski kompleks u jugoistočnoj Evropi, vrijedan više od četiri milijarde dolara. Tako velika kompanija uskoro bi, ostvare li se prvobitne kalkulacije, mogla preuzeti i austrijski OMV (koji sve ozbiljnije nastoji konkurirati MOL-u i Ini na tržištima Slovenije, Hrvatske, BiH i SRJ), umjesto da OMV preuzme Inu.

To su krunski razlozi, koji jamče pošteno spajanje hrvatskog i mađarskog naftno-kemijskog kompleksa, pod uvjetom da hrvatska strana točno zna s kojim sve suvlasnicima MOL-a ima posla, i da ta igra završi spajanjem, a ne preuzimanjem Ine i JANAF-a od strane MOL-a, kojeg je već dobrano preuzela “ruska naftna mafija”, nad kojom puni vlasnički i poslovni nadzor imaju tri američke, tobože multinacionalne kompanije.

Pokaže li se, međutim, na temelju nalaza već odabranih inozemnih revizora, da INA vrijedi manje od jedne milijarde dolara, da JANAF vrijedi manje od 400 milijuna dolara i da Petrokemija u Kutini, zbog dugova, ne vrijedi gotovo ništa, formula spajanja MOL-a i Ine, JANAF-a i Petrokemije ostat će samo zgodnom medijskom dosjetkom, nakon koje slijedi potpuno preuzimanje hrvatskog naftno-kemijskog kompleksa od strane MOL-a, prema cijeni koju će odrediti oni koji će ga de facto preuzeti!