Nakon vanjskopolitičke slave i svekolikog eurointegracijskog zahuktavanja na startu "regate", hrvatska je diplomacija iz Bruxellesa ovoga tjedna doživjela iznenadni "hladan tuš", prvi u posljednjih nekoliko mjeseci. Optimistične najave o promptnoj ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kojim Hrvatska postaje pridružena članica Europske unije, splasnule su preko noći, nakon što je europska parlamentarna "matica" odgodila ratifikaciju, i to najkasnije do siječnja iduće godine.

U slavljeničkoj euforiji, hrvatski dužnosnici bili su spremni na prognoze da će se proces ratifikacije — koji moraju "obaviti" parlamenti 15 zemalja punopravnih članica, Europski parlament te Hrvatski sabor — dovršiti u upravo rekordnih 14 mjeseci. Uobičajeni se rok, kako je praksa ostalih tranzicijskih zemalja pokazala, ne "vrti" ispod dvije godine.

Razlozi odgode ratifikacije su tehničke prirode, tvrde u Europskom parlamentu, a u Hrvatskoj se već govori da je ratifikacija odgođena zbog gorućeg pitanja — jedinog koje istinski opterećuje odnose Hrvatske i međunarodne zajednice — a to je slučaj pred Haagom optuženoga generala Ante Gotovine. Stoga se u odgodi usvajanja temeljnog integracijskog sporazuma traže razlozi te se nagađa o "novoj ucjeni" iz Bruxellesa. Zbog toga će se opet problemi prelomiti "kod kuće", u vlastitu političkom dvorištu.

Naša zemlja trenutačno ima problema i u odnosima s najbližim susjedima, recimo sa Slovenijom ili Italijom. No, u europskom birokratskom i političkom sustavu teško da bi se jedan poseban problem, makar se radilo i o sveprisutnom Haagu, "skrivao" ili nastojao riješiti u sklopu tako cjelovite materije kao što je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Ako bi institucije ili države na temelju teorija ucjene (ili zavjere) nastojale Hrvatskoj uputiti neku poruku, teško da bi se odlučile pribjeći rješenju kakvo je puka odgoda ionako potpisanog Sporazuma. Da ono što je potpisano ne mora vrijediti već sutradan, godinama je, uostalom, bila glavna karakteristika baš područja na kojemu mi živimo. U Bruxellesu se ne razmišlja tako, iako su iznenađenja moguća.

Hrvatska je još uvijek podvojena oko načina i tempa ulaska u Europsku uniju, čemu nitko ne odriče atribut "strateškog cilja", ali se o uvjetima lome koplja ne samo u Saboru već i u široj javnosti. Baš kada je sveopći konsenzus zamijenio nagađanja o tome hoće li nas službeni Bruxelles "gurnuti" na Balkan ili izvući iz njega, odluka Europskog parlamenta o prolongiranju ratifikacije kao da je partnerstvo Hrvatske i Europske unije — o kojemu su vladajući unisono zborili — narušila već "tehničkim razlozima". Na taj argument, naime, pozivat će se oni koji su skeptični prema "srljanju" Lijepe naše u naručje Bruxellesa. Eurofili će u odgađanju ratifikacije pronaći pak samo dokaz pedantnosti bruxelleske birokracije.