Novi list: 29. 11. 2001.

Etničko prosijavanje zločina

Piše: Jelena Lovrić

Zbog izjave haške tužiteljice Carle deI Ponte da je hrvatska Vlada pustila generala Gotovinu da pobjegne, Račanovoj bi ekipi mogao porasti rejting u desnom dijelu javnosti. Istina, na međunarodnoj sceni već se osjećaju negativne reperkusije sumnje da je Vlada, u najmanju ruku, gledala na drugu stranu dok haški optuženik nije umakao. Ali u značajnom dijelu hrvatske javnosti jatakovanje "naših momaka", čak i kad su osumnjičeni za ratni zločin, smatra se izrazom domoljublja. Tako je, eto, Gotovina prije nekoliko dana proglašen počasnim građaninom Zadra, u građenju njegove viletine priređuju se demonstrativne mobe, mediji o tome opširno javljaju.

U javnosti su uvriježeni sasvim nakaradni stavovi o tome što bi trebala biti pravna država. Ratni se zločin tako etnički razvrstava, pa se osumnjičenici s hrvatske strane tretiraju kao "vitezovi", oni koji su bili na drugoj strani, smatra se, vrijedni su samo prijekog suda. Ali prava je katastrofa kad tako pošemerene stavove zastupaju i oni koji bi trebali biti advokati zakona i pravičnosti. Zastrašujuća je u tom pogledu izjava Ivana Šaline, predsjednika Odvjetničkog zbora Zadar. Tumačeći činjenicu da Zoranu Banić, koju mediji običavaju zvati “krvnicom iz Škabrnje”, nitko od odvjetnika ne želi braniti, Šalina je rekao: “Branitelj Zorane Banić, koja je optužena za ratni zločin u Škabrnji imat će u Zadru neugodnosti. Teško je oštećenicima i žrtvama Škabrnje prihvatiti da Zorana Banić mora imati branitelja, jer oni polaze od toga da nju nema tko ni zašto braniti od onoga sto je učinila. I to je točno”, doslovce je rekao prvi među zadarskim odvjetnicima.

Da žrtve strašnog zločina u Škabrnji izjave kako se Banićku ne smije braniti, još bi se moglo i shvatiti, ne i prihvatiti. Ali potpuno je nemoguće razumjeti da takav stav dolazi iz advokatske branše. Prema hrvatskim zakonima, svaki optuženik mora imati odvjetnika, a odvjetnik ne smije uskratiti pravnu pomoć strarici. Prije desetak dana Hrvatskoj izručena Banićka branitelja još nema, nitko je ne želi zastupati, nitko se toga ne želi prihvatiti ni po službenoj dužnosti.

Kao razlog ističu svoje moralne dileme, kao da braniteljske usluge uvijek pružaju samo onima u čiju su nevinost uvjereni. Još nismo čuli da je neki od hrvatskih odvjetnika smatrao neprihvatljivim braniti, primjerice nekoga od tajkuna ili mafijaša. Ili, za obranu ustaškog zločinca Šakića zainteresiranih je bilo na buljuke. Nije riječ o moralnom gađenju, nego prije o strahu od, reakcije dijela javnosti. Salina to izravno potvrđuje kad kaže da će Banićkini branitelji “imati neugodnosti”. To znači da su grupacije, koje žele zakočiti djelovanje pravne države, postigle svoj cilj.

Istodobno, hrvatski se odvjetnici jagme da upadnu u braniteljski tim koji će braniti optužene za zločine počinjene u splitskoj Lori. Osnovan je obrambeni stožer za pomoć osumnjičenima, akcija sakupljanja pomoći za njihovu obranu proširit će se na cijelu Hrvatsku, angažirao se devizama nafutrani Igor Štimac, najavljuje se organiziranje koncerata... Iz advokatskih krugova ni riječi o moralnim dilemama.