Vjesnik: 29. 11. 2001.
Čičkov nas povratak ne žalosti, ali nas čini opreznim
Televizijska emisija »Forum« Tihomira Ladišića u udarnom večernjem terminu u utorak 27. studenoga o. g. kojim se obilježavala trideseta godišnjica štrajka hrvatskih studenata iz 1971. pokazala je svu apsurdnost stanja u kojem se nalaze građani (državljani) Republike Hrvatske i Republika Hrvatska kao država. To me po
nukalo da javno komentiram stanje i odnose u ovoj državi, i to baš u povodu tridesete godišnjice studentskoga štrajka.Naime, televizijska je emisija zorno pokazala sveopće stanje duha, sposobnost i nesposobnost generacije iz 1971. godine. Najprije je to obilježio sastav osoba koje su govorile o studentskom štrajku i događanjima iz 1971. godine.
Što je značila i što je imala značiti pojava Borisa Marune u jednoj takvoj emisiji? Poštujem gospodina Marunu kao pjesnika, i to je sve!
Zatim, dr. Slobodan Lang bio je i ostao promotor nekih općih liberalističkih i humanističkih vrednota. Čast neka mu bude! On nije bio pravi protivnik hrvatskih sveučilištaraca, ukoliko ga Čičak nije uspio takvim predstaviti javnosti u emisiji? Poštujem Langa! Prof. dr. Zdravko Tomac, aktualni potpredsjednik Hrvatskog sabora, bio je 1971. godine ustavotvorni kritik. Sam kaže da je dobio Hrvatsku na upravu za nekoliko dana tijekom trajanja skupa u Karađorđevu, gdje je Hrvatska stavljena na galge krajem 1971. godine. Teško bi danas bilo prof. dr. Zdravka Tomca prozvati kao neprijatelja hrvatske slobode. Ostao je na braniku Ivan Zvonimir Čičak, jedini autentični sudionik studentskih gibanja i štrajka hrvatskih studenata iz 1971. godine.
Čičak je, da apsurd bude potpun, tumačio razloge studentskih gibanja i štrajka studenata na primjeran način. Uzme li se u obzir Čičkov rad i ponašanje od 1991. godine do izbora Stipe Mesića za predsjednika Republike Hrvatske, može se baš na tome objasniti nenormalno stanje u ljudskim odnosima na tlu hrvatske domovine.
Maruna je bježao u emigraciju i u svijet iz njemu znanih razloga. Zdravko Tomac je od »ustavnog kritika« postao racionalni političar. Slobodan Lang nije mijenjao svoj univerzalizam i humanizam i nije dolazio nikad u sukob s hrvatskim motrištem. A Čičak se sad vratio od širokog univerzalizma na pozicije studentskog prorektora iz 1971. godine. Neka mu je na čast!
Hrvatska ideja sama po sebi je univerzalistička. To, izgleda, Vice Vukov ne može nikako uskladiti sa svojim javnim nastupanjem, jer je sklon bivati »s onu stranu ogledala«. Što se dogodilo sa dr. Hrvojem Šošićem, koji je osim čistih računa zazvao Hrvatsku u Ujedinjene narode? Gdje su danas pravni stručnjaci koji su u jednoj divnoj majskoj noći 1971. godine na Šalati u Zagrebu pjesmom i r
adošću klicali slobodi čovjeka i nedjeljivom hrvatskom državnom suverenitetu? Zašto dr. Marko Veselica ne progovara javno na pravi način danas? Taj junak i uznik, koji je 1968. godine zajedno sa dr. Šimom Đodanom zaustavio srbijanske emisare iz Beograda i tako skrenuo hrvatske studente na unutarnja pitanja čovjeka, hrvatske domovine i države, što je i kulminiralo studentskim štrajkom tri godine nakon toga? Šuti li slučajno dr. Jure Juras, i zar ne bi trebalo da ponovo piše kronologiju zbivanja, kad je već napisao knjigu o štrajku hrvatskih sveučilištaraca iz 1971. godine?Mnogo je pitanja izazvala i nametnula emisija HTV-a »Forum« od utorka 27. studenoga 2001. godine s pokušajem obilježavanja štrajka hrvatskih sveučilištaraca 1971. godine.
Mi smo - jednostavni i obični ljudi - Savkin silazak obilježili gnjevom i suzama osjećajući duboko u duši krizu čovjekove i hrvatske slobode. Nama nisu strane ideje i vizije univerzalnog svijeta jer smo mi dio toga. Stajali smo i stojimo na braniku svoje Hrvatske, čvrsti i odlučni da je osmislimo i učinimo državom po mjeri čovjeka. Čičkov povratak nas ne žalosti, ali nas čini suzdržanim i opreznim.
NIKOLA MUSLIM,
predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava