Predsjednik nije bio svjestan umanjenja svojih sposobnosti, jer je bolest napala upravo one centre koji su mu onemogućili zdravo prosuđivanje

Imate li i Vi dosje, prvo je pitanje bivšem ministra obrane i predsjedniku Tuđmanova liječničkog konzilija dr. Andriji Hebrangu, nakon što su otvorene arhive SZUP-a i SIS-a?

- Ne određuje temelj onaj koji je prisluškivan, nego onaj koji prisluškuje. Ako je u jednom razdoblju rata i poraća u jednoj državi od 4,5 milijuna stanovnika samo 650 Ijudi prisluškivano, onda je to sigurno svjetski rekord, jer svaka mirnodopska zemlja prisluškuje barem deset puta toliko u vrijeme mira. Svi koji se bune, uključujući i vaše kolege novinare nisu u pravu, jer je to razdoblje kada je sigurnost države bila na tako klimavim nogama, da jedna normalna država koja brine o svojoj sigurnosti mora pratiti ljude koji su za to dali povoda. A mi smo čuli da se bune čak i novinari koji su u doba najžešćeg ratnog sukoba putovali u Beograd.

- Bilo je zlupotreba sigurno, predsjednik je dobijao informacije od velikog broja Ijudi i sve te informacije bilo je teško filtirirati i pravilno kritički ocjenjivati. Sigurno da je bilo zloupotreba, a to sam osjetio i na svojoj koži. Predsjedniku je bilo rečeno i pruženi su mu neki kvazi dokazi da sam ja američki špijun. I to je on meni otvoreno i rekao. Ja sam tražio izvor informacija - dakle, on je o meni dobio informacije s američke strane, a sve skupa bilo je izvedeno kada je gospođa Madeleine Albright rekla “Podržavamo promjene koje ministar Hebrang provodi u Ministarstvu obrane.” To je bio znak da oni znaju kakve promjene provodim u MORH-u, što bi zabrinulo svakog vrhovnog zapovjednika. Radilo se o tome otkud gospoda Albright to zna, i tu je počela zabrinutost kod Predsjednika, a moram priznati i kod mene. Naravno, onda su neke moje stranačke kolege koji su jedva dočekali da maknu konkurenta, tu natočili još niz teških gluposti. To je još jedan od primjera kako se može zloupotrebiti čovjeka koji nije zdrav...

- Jako. Zadnju godinu i pol definitvno, on nije mogao držati pod kontrolom sve što se dešavalo oko njega, a isto tako mogu reći da on nije bio svjestan umanjenja svojih sposobnosti prosuđivanja, jer je bolest napala upravo one centre koji su mu onemogućili zdravo prosuđivanje. Znate, kad vas razara tumor, onda to ide neprimjetno, korak po korak i vi zapravo niste svjesni svega što se događa. Mijenjao je odluke, zaboravljao je... Ali jednog dana kada se otvore i ti zdravstveni kartoni svima će biti jasno zbog čega je to tako bilo.