Iako je u većini demokratskih zemalja posve uobičajeno da zastupnik ima zaštitu za izgovoreno, i to najčešće samo za riječi koje je izrekao za parlamentarnom govornicom, kod nas je politička odluka bila takva da se narodnom poslaniku, bez obzira na to što rekao ili napravio, imunitet nije skidao. Time je praktički parlament, iako vrhovno zakonodavno tijelo u zemlji, izravno ometao provođenje pravde. Od 1995. do 1999. godine bilo je 18 zahtjeva za skidanje imuniteta zastupnicima, a u sadašnjem sazivu Sabora zasad ih je 17

Kao što su razne pisane i nepisane norme za vrijeme desetogodišnje vladavine HDZ-a bile podložne klasičnoj zloupotrebi, tako je institut zastupničkog imuniteta, kojim se štiti narodnog poslanika od progona za izgovorenu riječ, posve krivo, gotovo nakaradno tumačen i primjenjivan. Iako je u većini demokratskih zemalja posve uobičajeno da zastupnik ima zaštitu za izgovoreno, i to najčešće samo za riječi koje je izrekao za parlamentarnom govornicom, kod nas je politička odluka bila takva da se narodnom poslaniku, bez obzira je li posrijedi bila uvreda, pljačka ili sumnja da je netko počinio i krvni delikt, imunitet nije skidao. Time je praktički parlament, iako vrhovno zakonodavno tijelo u zemlji, izravno ometao provođenje pravde i sankcioniranje kršenja zakona koje je upravo to tijelo izglasalo. Institut imuniteta mnogima je tako poslužio kao zaštitnički plašt za kriminalne radnje, a Sabor kao svojevrstan gromobran od raspetljavanja privatizacijskih afera.

Kad je sadašnji saziv parlamenta u siječnju 2000. godine zasjeo u saborske klupe, Mandatno-imunitetno povjerenstvo, na čijem je čelu zastupnica SDP-a Milanka Opačić, u naslijeđenim je dokumentima (za vrijeme od 1995. do 1999. godine) zateklo 18 zahtjeva za skidanje imuniteta. Među njima dva su podnesena zbog nesavjesna gospodarskog poslovanja i zaključenja štetnog ugovora, riječ je o nezavisnom zastupniku Alojzu Brkiću i hadezeovcu Antunu Pitloviću, a protiv Pava Šarčevića iz HSS-a traženo je skidanje imuniteta zbog sumnji da je izvršio prijevaru i radnje protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja. Sva tri zahtjeva podnijela su općinska državna odvjetništva, ali, naravno, kao ni za jedan od ostalih 15 zahtjeva imunitet nije skinut. Ruku na srce, treba reći i to da se ni tadašnje Državno odvjetništvo nije previše trudilo rasvjetljavati slučajeve u koje su bili umiješni zastupnici uglavnom članovi HDZ-a, tako da u Mandatno-imunitetno povjerenstvo i nije stizalo previše zahtjeva za kaznenim progonom narodnih deputata. Osim triju primjera sa zahtjevima za kazneno gonjenje, u ostalim se slučajevima radilo o privatnim tužbama za klevetu, zbog čega se ni u sadašnjemu mandatu zastupnicima ne skida imunitet.

Zbog izrečene klevete privatni tužitelj Božidar Riba tužio je još l995.godine Zlatka Kramarića; Marija Mikac tužila je ideesovca Ivana Jakovčića; Pero Tokić te Stipe i Ivica Gabrić zastupnika HSS-a Marinka Filipovića; Radimir Čačić hadezeovca Milana Kovača; Marija Ružić Branka Levačića; Denis Jelenković i Šime Đodan HNS-ova zastupnika Radimira Čačića; tadašnji članovi HND-a Stjepan Mesić i Marija Dujić tužili su zbog klevete Alojza Brkića koji je iz HND-a prešao u nezavisne zastupnike; novinar Denis Kuljiš tražio je sudsku zadovoljštinu zbog klevete hadezeovca Antuna Vrdoljaka; Vinko Šunda tužio je esdepeovku Željku Antunović; Martin Špegelj hadezeovca Janka Bobetka; a Milan Kangrga Zlatka Canjugu (HDZ).

U sadašnjem, gotovo dvogodišnjem sazivu Sabora u Mandatno-imunitetno povjerenstvo stiglo je 17 zahtjeva za skidanje imuniteta za kaznena djela i klevete. U osam slučajeva, budući da je riječ o djelima protiv časti i ugleda, odnosno privatnim tužbama za izrečene klevete, imunitet nije skinut Đurđi Adlešić (HSLS), Zlatku Canjugi (HND), Stjepanu Dehinu (HSS), Anti Đapiću (HSP), Stjepanu Heneziju (SDP), Iviću Pašaliću (HDZ), Vladimiru Šeksu (HDZ) i Jadranki Reihl-Kir (SDP).

Prvi zastupnik koji je ostao bez saborskoga neprobojnog štita u sadašnjoj postavi na Markovu trgu bio je hadezeovac Dario Vukić, koji je točno u ponoć 15. srpnja 2000. godine, nakon cjelodnevnoga međusobnog prepucavanja zastupnika, ostao bez imuniteta, nakon čega je podvrgnut istražnom postupku. Skidanje Vukićeva imuniteta tražio je državni odvjetnik iz Rijeke kako bi utvrdio njegovu odgovornost za upropaštavanje brodarskog poduzeća Croatia line. Vukić je bio dugogodišnji predsjednik Uprave Croatia linea, čija je flota plovila po svim svjetskim morima, a u vrijeme njegova direktorovanja posve je rasprodana i propala. Hrvatski fond za privatizaciju i Grad Rijeka podnijeli su kaznenu prijavu protiv Vukića zbog kršenja odredbi Zakona o trgovačkim društvima o pokretanju stečaja i prikrivanju podataka o stanju u Croatia lineu. Parlamentarci iz redova HDZ-a i HSP-a odluku svojih kolega iz većinske koalicije proglasili su "političkim lovom na ljude" i demonstrativno u trenu izglasavanja krenuli van iz Sabornice. Nisu, međutim, uspjeli i ostaviti vijećnicu bez kvoruma, jer je odluka prije izglasana negoli je oporba izmigoljila van.

Drugi slučaj koji je uzburkao sabornicu jest onaj Branimira Glavaša, kojemu je imunitet skinut zbog sumnji da je zlouporabio ovlasti u gospodarskom poslovanju, odnosno da je umiješan u nezakonitu pretvorbu Glasa Slavonije, a definitivnu pomutnju u oporbenim, ali i dijelu vladajućih redova izazvao je zahtjev za skidanje imuniteta Iviću Pašaliću, Dragi Krpini i Ivanu Jarnjaku.

Krpinu i Pašalića Općinsko državno odvjetništvo u Splitu sumnjiči da su zlorabili ovlasti u gospodarskom poslovanju jer su izvršili pritisak i nagovorili glavnog direktora Splitske banke Franu Mitrovića da proda dionice Slobodne Dalmacije Miroslavu Kutli, umjesto na burzi. U prijavi se navodi da su Pašalić i Krpina ukazivali Mitroviću na "nepodobnost" drugih kupaca i upozoravali na svoju političku moć te mu zauzvrat obećavali "tihu sanaciju banke". Zahtjev za odobrenje pokretanja kaznenog postupka protiv Ivana Jarnjaka zatražilo je od Sabora Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu koje ga sumnjiči da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja, odnosno da je u svojstvu ministra unutarnjih poslova spriječio kazneni progon Miroslava Kutle i drugih osoba te time oštetio dioničare Slobodne za više od 130 milijuna njemačkih maraka. Općinsko državno odvjetništvo tereti Jarnjaka da je spriječio procesuiranje osoba koje su u pretvorbi Slobodne protuzakonitim postupcima preuzeli većinski paket dionica te stavljali pod hipoteku nekretnine u vlasništvu Slobodne Dalmacije da bi dobili kredite od raznih banaka i zatim ih trošili u drugim svojim tvrtkama, iako je znao da postoji osnovana sumnja da je pretvorba splitskog dnevnika izvršena protuzakonito. Za Jarnjaka je zatraženo žurno postupanje budući da zastara kaznenoga gonjenja nastupa 16. prosinca 2001. godine. Vladimir Šeks je skidanje imuniteta ukupno petorici hadezeovaca nazvao prvorazrednim skandalom i političkim progonom te kriminalizacijom HDZ-a, a optužbe koje su iznesene na njihov račun ocijenio je običnim brljotinama. Uz očekivane Šeksove, svakako su bile zanimljive i reakcije pojedinaca iz vladajućih redova koji su do jučer predsjedali i posebnim saborskim povjerenstvima. Primjerice, haeselesovac Joško Kontić koji je raspetljavao slučaj prodaje Večernjeg lista, sad je odjednom bio oštro protiv toga da sud (a kamoli posebno povjerenstvo kao nekad njegovo) potvrdi ili odbaci sumnje o umiješanosti trojice zastupnika u pljačku Slobodne?!

Zbog sumnje da je počinjeno kazneno djelo protiv službene dužnosti, imunitet je skinut u drugoj tužbi Anti Đapiću zbog poznate afere o lažnom magisteriju, a o istom zahtjevu za Borisa Kandarea nije se odlučivalo jer je zastupnik u međuvremenu otišao u mirovinu, pa mu je ionako iscurila dužnosnička nedodirljivost. Upravo ovih dana navršavaju se dvije godine od otkrivanja neslavnog plagijata predsjednika HSP-a Ante Đapića kojim je on uz blagoslov Stručnog povjerenstva Pravnog fakulteta u Splitu stekao titulu magistra znanosti.

Jedini član pozicije koji je završio na sudu je haeselesovac Hrvoje Zorić kojeg je Općinsko državno odvjetništvo u Kutini sumnjičilo da je počinio kazneno djelo zloupotrebe oblasti u gospodarskom poslovanju. Zorića se teretilo da je kao ravnatelj Kaznenog zavoda Lipovica novac doznačen Zavodu za ublažavanje posljedica elementarne nepogode iskoristio suprotno njihovoj namjeni.

- Dogodi se ponekad na sjednicama Povjerenstva i po koja svađa kao, primjerice, na zadnjoj između Vladimira Šeksa (HDZ) i Mladena Godeka (HSLS), no sve je to daleko od bilo kakvih prijetnji. U Povjerenstvu sjede dva zastupnika HDZ-a, dva SDP-a, te po jedan iz HNS-a, HSS-a i HSLS-a i nije čudno da se mišljenja razlikuju. Unatoč tome što je jasan stav Povjerenstva koje predlaže parlamentu skidanje imuniteta uvijek kad je u pitanju kazneni progon, a ne tužba za klevetu, od slučaja do slučaja prorade oni stranački i osobni interesi pa se raspravlja o stvarima o kojima ne bi trebalo biti nikakve dodatne rasprave- pojašnjava Milanka Opačić.

U Saboru su već duže vrijeme otvorena dva vruća predmeta, koja su zapela u labirintu saborskih odbora. Radi se o zahtjevu za skidanje imuniteta Ivanu Peniću zbog neovlaštena snimanja i prisluškivanja novinara, u što se posljednjih dana mogla uvjeriti i hrvatska javnost otvaranjem dosjea u MUP-u, te Zlatku Mateši kojega se sumnjiči da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti. Prema mišljenju Mandatno-imunitetnog povjerenstva, zahtjev nisu podnijeli ovlašteni podnositelji, pa je zatraženo vjerodostojno mišljenje Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav koji pak već godinu dana mudruje o pravnom lijeku za ovaj predmet. U tjedniku Nacional koji je tužio Penića zbog prisluškivanja novinara ogorčeni su što se izbjegava njegovo procesuiranje, jer tvrde da je i Općinski sud u lipnju 2000. godine pozvao Povjerenstvo da skine imunitet Peniću.

Predsjednik Republike, prema hrvatskom Ustavu, ima imunitet nepovredivosti, ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda. Predsjednik može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je predsjednika Republike pritvorilo dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

U hrvatskoj verziji nemoguća je domaća inačica slučaja Lewinsky ili Paule Jones. Kod nas, naime, nema kaznenog djela seksualnog uznemiravanja (sexual harassment), pa je svako nabacivanje šefova, pa i ono fizičke naravi, zapravo s ovu stranu zakona. Kažnjivo djelo čini onaj "tko zloupotrebom svog položaja navede na spolni odnošaj drugu osobu koja se zbog teškog imovinskog, obiteljskog, društvenog, zdravstvenog ili drugog teškog stanja ili teških prilika nalazi prema njemu u odnosu zavisnosti". Ako nema "teškog stanja" i "odnosa zavisnosti", nema ni kaznenog djela. Utvrđivanje odgovornosti predsjednika Republike kod nas je u djelokrugu Ustavnog suda, tako da bi i posao koji je u Clintonovoj istrazi napravio Kenneth Starr kod nas bio jalov. U pravnom sustavu u kojem se može dogoditi Watergate logično je i očekivati da je moguć i nekakav banalni Sexgate, no, s druge strane, u državi u kojoj je i light afera kao Sexgate nemoguća teško je očekivati da će javnost zapljusnuti otkriće slično Watergateu. Gledano pak iz trećeg kuta, možda su ipak u pravu oni koji tvrde da smo mi dosad imali stotinu Watergateova, međutim, da je unatoč klupku afera o kojima su opširno pisali naši mediji malo kome zapravo pala i dlaka s glave, a kamoli izmakla dužnosnička fotelja.