Štovana redakcijo,

 

Dostavljam vam za rubriku Reagiranja ispravak netočnih informacija iz razgovora dr. Stipe Šuvara pod naslovom "Bio sam protiv zatvaranja i suđenja", objavljenog u broju od 01.12.2001.

UPIREM PRSTOM U DR. STIPU ŠUVARA DA JE ZAGOVARAO REPRESIJU, ZATVARANJA I SUĐENJA

 

Pravo je svakog političara pa tako i dr. Stipe Šuvara na vlastita promišljanja i teze o zbivanjima 1971. godine u Hrvatskoj i razdoblju nakon toga. Premda bi se sa današnjim dr. Šuvarom, čovjek mogao u koječemu složiti, kada on govori o prošlosti, razlike postaju ogromne. Već sama njegova usporedba Hrvatskog proljeća iz 1971. sa Miloševićevim velikosrpskim mitinzima 20 godina kasnije izaziva i kod manje upućenih jezu i gnušanje.

Zar je moguće da dr. Šuvar do danas uopće ne priznaje niti ne uočava potčinjenost Hrvatske u odnosu na velikosrpsku dominaciju kroz cijelo razdoblje postojanja Jugoslavije, da su hrvatske težnje iz 1971. godine bile potpuno opravdane težnje za nacionalnom ravnopravnošću i emancipacijom, koju dominantna velikosrpska opcija u tadašnjem Savezu komunista, JNA i policiji nije priznavala nijednom nesrpskom narodu u bivšoj jugoslavenskoj federaciji, inače strogo centraliziranoj i provedenoj po sovjetskom federalnom poretku.

Dr. Šuvar spominje kao svoje uzore pokojnog dr. Vladimira Bakarića i Miroslava Krležu. Ovaj posljednji upravo je za dr. Šuvara javno kazao "kako će on kad tad obrati bostan", a dr. Bakarić je u hrvatskim i širim političkim razmjerima u ondašnjoj Jugoslaviji bio sinonim gušenja opravdanih težnji hrvatskog naroda za ravnopravnošću i suverenošću u ondašnjoj Jugoslaviji, a zbog njegove neoriginalnosti i neprepoznatljivosti kao visokog partijskog funkcionara, sami njegovi drugovi, uključujući Tita, dali su mu nadimak "Svileni".

Reforma školstva koju dr. Šuvar kao vlastiti projekt uspoređuje s reformom obrazovanja najrazvijenijih postinudstrijskih društava Zapada, pribavila mu je u najširim opozicijskim krugovima ondašnje Hrvatske i Jugoslavije etiketu hrvatskog Pol Pota, a tzv. "Bijela knjiga", pribavila je tadašnjoj Republici Hrvatskoj na Zapadu nečuveni prezir i pridjev neostaljinizma, a dr. Šuvaru etiketu titoističkog Ždanova.

Ono što je posebno važno napomenuti je krupna neistina iz samog naslova, a koju dr. Šuvar ponavlja i tijekom razgovora, da je bio protiv zatvaranja i suđenja.

Dužan sam ga podsjetiti, da je u jeku najžešćih progona potpisnika Predstavke za amnestiju političkih zatvorenika u Jugoslaviji, nakon Titove smrti 1980. godine, za vrijeme uhićivanja i suđenja, kojom prilikom je Zagrepčanin Ernest Brajder u istražnom zatvoru izgubio život u dobi od 30 godina, dr. Šuvar, ondašnji član Predsjedništva CK SKJ rekao u zagrebačkom Vjesniku: "da je bilo previše ubijenih u ratu, previše prolivene krvi da bismo ostali ravnodušni prema preostalim i novim potpirivačima strasti i nosiocima mržnje, prema onima koji potiču nasilje i sanjaju o novim obračunima.?

Ovaj javni poziv na linč potpisnika zagrebačke peticije za amnestiju političkih zatvorenika odrazio se je punom težinom na montiranom suđenju 1981. i progonu hrvatskih intelektualaca, umjetnika i političara dugo godina poslije, poznatih kao olovne godine ili hrvatska šutnja.

 

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861