Slobodna Dalmacija: 02. 12. 2001.

U ŽARIŠTU ODUZIMANJEM DRŽAVLJANSTVA ZA 94 ARAPA HRVATI SREDNJE BOSNE MOGU SAMO BITI NEZADOVOLJNI

Alahovim ratnicima brišu se tragovi brojnih zločina

Žale Hrvati zbog ovakvog raspleta jer je sada skoro potpuno sigurno da se nikada neće otkriti ubojice travničkih povratnika Hrvata, niti ubojice Joze Leutara. Jer, mnogi su tragovi vodili ka Alahovim ratnicima, poslije rata državljanima BiH, novokomponiranim Bošnjacima

Piše: Zvonimir ČILIĆ

Devedeset i četiri osobe arapskog podrijetla proteklog su tjedna ostale bez bosansko-hercegovačkog državljanstva, priopćili su iz federalnog Ministarstva unutarnjih poslova BiH. Status državljana BiH izgubili su jer za sticanje državljanstva i nisu imali potrebne uvjete.

Drugim riječima, prekršene su mnoge zakonske regule od onih čiji je upravo zadatak i dužnost zakonitost štititi.

Što je razlog naprečac iskazanoj revnosti nadležnih federalnih organa BiH, pitanje je na koje tek naivni ne znaju odgovor. Naime, nikomu, sigurno je, nije proradila savjest niti je posrijedi želja da i u tom segmentu profunkcionira pravna država.

U pitanju je, zapravo, "poruka" ujaka Sama (američke administracije) da se ova država, federacija ponajprije, kao leglo i utočište probisvjeta, bjelosvjetskih kriminalaca, islamskih fundamentalista, ratnih zločinaca i pripadnika zloglasne Bin Ladenove Al-Qa’ide, pročisti i od njih očisti.

"Prljavi" posao

I brže bolje devedeset četvorici Arapa, uglavnom u ratu istaknutih "Alahovih ratnika", pripadnika zloglasnih postrojbi El Mudžahid, Crni labudovi, Sedma muslimanska..., bi oduzeto državljanstvo i uskraćeno im gostoprimstvo.

Odkud sada, odjednom, toliki broj u BiH sumnjivih u koje prstom upriješe Ameri kada se samo do prije par dana visoki federalni i državni dužnosnici upiraše svim silama javnosti poručiti kako BiH nije destinacija onih protiv kojih se, nakon 11. rujna i tragičnih događanja u SAD-u, formira svjetska Alijansa za borbu protiv terorista, terorizma i zemalja koje teroristima i terorizmu daju utočište i potporu.

To dokazati trudili su se, na žalost, ponajviše, hrvatski dužnosnici iz reda Alijanse u tijelima federalne i državne vlasti. Trudili se, a trud im bi uzaludan, jer su upravo oni odlukama i postupcima morali demantirati sami sebe.

Naime, upravo oni, vještom igrom Harisa Silajdžića, islamsko-fundamentalističke bosansko-hercegovačke sive eminencije, taj "prljavi" posao odradiše i izazvaše (pritajeni) gnjev mnogih Bošnjaka i ogorčenje većine stanovnika hrvatske nacionalnosti, posebice u Srednjoj Bosni.

Naime, predsjednik Stranke za BiH (sestrinske stranke SDA) Haris Silajdžić, tvrde bolji poznavatelji bosansko-hercegovčakih političkih (ne)prilika, pravovremeno osjeti slijed američkih poteza, a znajući tko sve živi u BiH i tko sve ima dokumente BiH, povuče smjesta federalnog ministra unutarnjih poslova stranačkog poslušnika Mehmeda Bešića.

Tim potezom, Silajdžić na vjetrometini ostavi naivnog (vlasti željnog) i policijski neobrazovanog Hrvata iz SDP-a Tomislava Limova.

U ovim poslovima, a i ranije, u obrani BiH kao zemlje ništa manje sigurne od ostalih europskih zemalja, zdušno mu je pomagao i član Vijeća ministara BiH, također Hrvat Ivica Mišić, a nepotrebno i neargumentirano u tomu se eksponirao (Beriz Belkić manje, a Živko Radišić nimalo) i aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH Jozo Križanović.

Svirepi ubojice

Sada, kada su objelodanjena devedeset i četiri nezakonito dodijeljena državljanstva građanima arapskog podrijetla (a da ih je bar samo devedeset i četiri), kada je otkriveno da je jedan Jemenac (da je samo jedan), Saleh Nedal, sada građanin Bugojna, novu bh putovnicu dobio nakon terorističkih događanja u SAD-u i ako je za njim raspisana Interpolova tjeralica zbog osnovane sumnje da je pripadnik terorističke skupine povezane s Bin Ladenovom Al-Qa’ide, kada su u Kabulu pronađene BH-putovnice vlasništvo dvojice Egipćana..., "pokrili su se po ušima".

A što će tek biti kada se uskoro objave i neke druge prljave rabote s dokumentima novokomponiranih bh državljana, novokomponiranih Bošnjaka.

Neispunjeni uvjeti

Međutim, vrijedno je naglasiti da ovakvim raspletom situacije nije zadovoljan veliki broj muslimanskog stanovništva jer su oni pristigle Arape doživljavali kao Alahove ratnike, borce za (islamsku) BiH. Upravo je zato (za Aliju Izetbegovića, Harisa Silajdžića...) bitna činjenica da su taj "prljavi posao" odradili Hrvati.

No, takvim raspletom pogotovo su nezadovoljni srednjobosanski Hrvati. Zašto, pitat će se neupućeni, kada bi upravo Hrvati s tog područja, njihove istinske žrtve, trebali sada trijumfirati. No, za radost takvim raspletom jednostavno nema razloga. Naprotiv, ima istinskog razloga za žal.

Jer, upravo su Hrvati godinama dokazivali, svjedočili, dokumentirali i upirali prstom na mudžahedine kao svirepe ubojice, koljače, palikuće, pljačkaše, teroriste u hrvatsko-muslimanskom ratu.

Ukazivali su na mnoga hrvatska stratišta u kojima su krvavi akteri bili Alahovi ratnici, ukazivali su na ritualna klanja (Miletići, Orašac...).

Upirali su prstom u njih i kasnije, u mnogim slučajevima tada "preobučene" u janjeće ruho (humanitarno — uglavnom Saudijskog komiteta za pomoć), tvrdeći da su mnogi zločini i teroristički akti počinjeni u poratnom vremenu nad Hrvatima, njihovom imovinom i njihovim sakralnim objektima, s njihovim pečatom.

Tražili su, uporno ali bezuspješno, provjeru dodijeljenih domovnica i putovnica (radi toga su travnički policajci hrvatske nacionalnosti, nakon ubojstva dvojice njihovih kolega Perice Bilića 12. lipnja 1998. godine i Ante Valjana 31. srpnja 1998. godine, bili napustili Policijsku upravu Travnik i vratili se u Novu Bilu, no data im obećanja, što je bio uvjet njihovog povratka u Policijsku upravu Travnik od tadašnjeg županijskog ministra unutarnjih poslova Enesa Handžića, nikada nisu ispunjene).

Vuk i magare

Ukazivali su Amerikancima, najčešće veleposlaniku u BiH Tomasu Milleru i voditelju civilne misije UN-a u BiH Jacquesu Paulu Kleinu, da najveća zla u Federaciji potiču upravo od novokomponiranih BH-državljana arapskog podrijetla.

No, to Miller, koji je radije skupljao jeftine političke poene sudjelujući (i slikajući se) na raznim lokacijama u raščišćavanju ruševina koje su nerijetko napravili upravo mudžahedini, sada državljani BiH, i Klein nisu htjeli ni čuti a kamoli ozbiljno shvatiti i uzeti u razmatranje.

Žale Hrvati zbog ovakvog raspleta jer je sada skoro potpuno sigurno da se nikada neće otkriti ubojice travničkih povratnika hrvatske nacionalnosti, niti ubojice federalnog doministra unutarnjih poslova Joze Leutara.

Jer, mnogi su tragovi vodili ka Alahovim ratnicima, poslije rata državljanima BiH, novokomponiranim Bošnjacima.

Te tragove AID je majstorski brisao i nasanjkao "sveznajućeg" Jacquesa Paula Kleina. A on sada nema snage i morala priznati da je prevaren, izigran i da se pod njegovim blagoslovom za ubojstvo Joze Leutara u Sarajevu sudi nedužnim Hrvatima.

Hoće li, sada, sve ovo proći po onoj »ujeo vuk magarca«? Hoće li naime, netko odgovarati zbog nelegalno izdatih dokumenata? Hoće li netko od visokih dužnosnika federalnih i državnih tijela vlasti (Zlatko Lagumdžija, Tomislav Limov, Ivica Mišić, Beriz Belkić, Jozo Križanović, Zvonko Mijan, Alija Behmen...) podnijeti ostavku ili bar reći "mea culpa"? Neće!