Doris Pack, voditeljica izaslanstva Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu, u ponedjeljak je u Beogradu zatražila da se vukovarska trojica napokon izruče Haaškom sudu. Ocijenila je da bi to »pridonijelo poboljšanju odnosa Jugoslavije i Hrvatske«. Predsjednik Europske komisije Romano Prodi je, pak, za susreta s jugoslavenskim predsjednikom Vojislavom Koštunicom spočitnuo potonjemu, iako donekle obazrivo, to što se Ratko Mladić, odgovoran za zločin u Srebrenici, nalazi u Beogradu, pod zaštitom Vojske Jugoslavije. O Karadžićevim »slučajnim« susretima s postrojbama SFOR-a u istočnom dijelu BiH, već se pričaju nimalo nevjerojatne anegdote.

Da se takve stvari događaju s Hrvatima, specijalne postrojbe SFOR-a vjerojatno bi odavno poduzele akcije njihova uhićenja dok bi Hrvatska bila pred sankcijama UN-a. SR Jugoslaviji se, međutim, dijelom i zbog izručenja Miloševića, uglavnom i dalje gleda kroz prste. Međutim, ako to već čini Haaški sud koji je zbog primjene dvostrukih kriterija ozbiljno narušio svoj dignitet, te neki drugi međunarodni forumi - zbog svojih interesa, ne mora to i Hrvatska. Nitko ne može odreći pravo žrtvi da, prije nego što počne normalno komunicirati sa svojim agresorom, dobije onu moralnu i pravnu satisfakciju, uobičajenu u međunarodnim odnosima. S obzirom da to i dalje izbjegavaju učiniti u Beogradu, opravdanim se čini pitanje je li, i u kolikoj mjeri, s odlaskom Miloševićeva režima, s prevladavajućeg dijela srpske političke scene otišla i ona politika, koja je zagovarala amputaciju ili uništenje Hrvatske, na način koji je i danas najzorniji u Vukovaru.

Dok god Šljivančanin, Mrkšić i Radić, časnici bivše JNA, osumnjičeni za zločine počinjene nad Vukovarom i njegovim stanovnicima, kao i brojni tzv. teritorijalci i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, koji su bili njihovi izvršitelji, ne budu procesuirani, teško je - ako ne i nemoguće - govoriti o nekakvoj normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije.

U isti kontekst spada i povrat vukovarskih umjetnina, otuđenih iz Gradskog muzeja, Franjevačkog samostana i crkve Sv. Filipa i Jakova te, dakako, isprika nove jugoslavenske vlasti zbog agresije na Hrvatsku, prisustvo Perišića u novoj jugoslavenskoj vlasti, itd. Dakako, neka od tih pitanja jesu unutarnje srpske stvari, na čemu inzistiraju u Beogradu. U tom slučaju, međutim, onda je unutarnje hrvatsko pitanje i to, kad će Hrvatska s takvim Beogradom normalizirati odnose.