SUSJEDI BOSNA I HERCEGOVINA PRED POLITIČKIM I GOSPODARSKIM SLOMOM

Unatoč brojnim raspravama o vitalnim problemima državnosti BiH, nikako da se postigne politički konsenzus. Šest godina nakon daytonskog sporazuma, još uvijek se vode rasprave o tome treba li ga implementirati ili mijenjati. A to najviše odgovara onima koji opstruiraju povratak, primjenu imovinskih zakona i zaštitu ljudskih prava. Tako se vrtimo u krugu u kojem se sve veći broj političkih čimbenika zaklinje u odanost Bosni i Hercegovini, a praktično je razaraju iznutra. Bez političkog konsenzusa ne mogu se stvoriti uvjeti za gospodarsku reformu s kojom BiH već dobrano kasni. Politikantstvo i neiskrenost su glavne karakteristike sadašnje političke scene u BiH, a to uvjetuje nove tenzije i drži političku napetost, te paralizira bilo kakav gospodarski napredak.Unatoč odredbi iz daytonskog sporazuma da su entiteti mulitietnički, praktično Republika Srpska je jednonacionalna, a na područjima Federacije postoje jasno determinirane oblasti s bošnjačkom, odnosno hrvatskom većinom. Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba na cijelom teritoriju BiH je od temeljne važnosti za opstojnost države.

Doduše, nitko se više javno ne suprotstavlja ovoj odluci. Međutim, očito je da nema volje ni da se ona implementira. U svakoj pravnoj državi o odluci Ustavnog suda se ne raspravlja, ona se bez pogovora provodi. Kako sada stvari stoje, u RS nema podrške da se odluka Ustavnog suda implementira. Međutim, postavlja se pitanje zašto visoki predstavnik ne upotrijebi instrumente kojima raspolaže i ne nametne odluku Ustavnog suda? Po svoj prilici to će biti glavna točka razgovora lidera Alijanse 12. prosinca s Wolflgangom Petritschem.

Ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti je usko vezano i s forsiranjem ustavnih komisija u oba entiteta, umjesto formiranja Doma naroda u RS. Veoma je zorno zašto RS ne želi Dom naroda, jer bi golema većina entitetskih zakona bila blokirana od predstavnika Bošnjaka i Hrvata. Ovako oni ne samo da nemaju mogućnost spriječiti diskriminirajuće zakone nego ne mogu ostvariti elementarna ljudska i nacionalna prava, kako u imovinskim zakonima, tako i u pogledu obrazovanja, medijskog izražavanja i zapošljavanja.

Također je za rješavanje nacionalnih prava prijeko potrebno donijeti i zakon o nacionalnim manjinama, kako je to uobičajeno u europskim zemljama. Naravno, svi građani moraju imati ista prava, ali nacionalne manjine moraju imati mogućnost za očuvanje svoje posebnosti. Međutim, sada se događa, što nije slučajno, da su predsjednici entitetskih ustavnih komisija upravo ljudi iz nacionalnih manjina, a njihov stav je upravo da se paralizira utemeljenje Doma naroda u RS. To je još jedan paradoks u BiH da predstavnici nacionalnih manjina određuju nacionalna prava konstitutivnih naroda.

U takvom političkom okruženju nitko se ozbiljno ne bavi gospodarskim problemima. Prosperitetne kompanije, kojih na sreću ima, više su produkt individualne sposobnosti pojedinaca i skupina nego što su rezultat planskog projekta. Podatak da je samo u posljednjih šest mjeseci povećan broj nezaposlenih za 8 posto, i to u trenutku kada se najveći broj kompanija tek treba zatvoriti, djeluje alarmantno. Dopredsjednik Gospodarske komore FBiH Jago Laić najavljuje da će se početkom iduće godine zatvoriti još 600 poduzeća, tako da će situacija biti iznimno teška.

Sadašnja vlast, iako je trebalo da načini moralni preobražaj BiH, nije ostvarila svoja obećanja. Umjesto da krupnim gospodarskim projektima pokrene stanovništvo iz apatije i poslijeratne depresije, dužnosnici BiH putuju svijetom i borave u najluksuznijim hotelima, a podatak da je administracija, unatoč teškom stanju u državi, podigla svoje plaće čak 171 posto znači pravo političko samoubojstvo.

Politikantstvo postaje sudbina BiH jer je to jedini način da se dirigira medijima, skrene pozornost građana s bitnih pitanja. Te slabosti, nedostatak reformskih projekata, ubrzane restitucije i privatizacije toliko su blokirali razvoj zemlje da se proračun pravi za preživljavanje, a ne za razvoj. I ako još u tom prijedlogu proračuna nema ni jedne marke više za studentski standard, znanstvenoistraživački rad i rješenje socijalno ugroženih skupina (borci, invalidi, žrtve rata ...), onda je svako povezivanje mladih da ostanu u ovoj zemlji ciničan čin. U međuvremenu da bi se plaćala tako opsežna i neefikasna administracija, pojačani su nameti prema onima koji rade i imaju. Prema nekima od uspješnih, kao što su "Aluminij" ili Sarajevska pivara, vode se prave kampanje, dok se istodobno ne postavlja uopće pitanje zašto su brojna poduzeća, koja su imala politički podobne voditelje, propala.