- To je samo djelomice tako. Kad je osjetio tegobe, Predsjednik me jednog dana pozvao da se ponovno vratim na mjesto predstojnika Ureda. Pokazao je rukom na želudac i rekao da mora ići na operaciju. Tada je već u aranžmanu Gojka Šuška bilo dogovoreno da ide u "Walter Reed". Amerikaci su rekli da se tumor ne može operirati, jer je na mjestu gdje se ne može šivati - na prijelazu jednjaka u želudac. Oni su mu na svoj sirovi američki način rekli da ima još šest mjeseci života. Predsjednik Tuđman je to vrlo teško primio. Kad se vratio, rekao sam mu - "Predsjedniče, nisu ni ti Amerikanci pokupili sve znanje na svijetu - ja idem u Francusku pa ću preko svojih veza pokušati pronaći adekvatne liječnike".

Tako sam otišao u Francusku. Bio sam kod predsjednika Jacquesa Chiraca osobno. Njegovi najbolji liječnici tada su bili u Švedskoj. On ih je povukao iz Švedske, sjeli su sa mnom u zrakoplov i došli u Zagreb. Ti su liječnici napravili čudo, jer su Predsjedniku produžili život. Predsjednik se počeo osjećati bolje, igrao je tenis i doista mislio da se izvukao iz bolesti. Na žalost, i liječnici iz Francuske kao i Hebrang i ja znali smo da to neće vječno potrajati.

- Nisam liječnik, ali mogu reći da je tumor metastazirao na centru za ravnotežu. Kad smo hodali, Predsjednik mi se diskretno držao za lakat, da ostali to ne primijete. Dr. Lucijan Negovetić je htio da ga se operira u KBC-u "Dubrava", međutim, kad su francuski liječnici pogledali snimke, rekli su da to ne dolazi u obzir, jer su pokraj onog velikog tumora na centru za ravnotežu pronašli još tri mala tumora. Rekli su: 'Ovaj veliki tumor koji je sjeo na centar za ravnotežu može se ukloniti rutinskom operacijom, ali bi u tom slučaju buknula ova tri i onda je sve gotovo.' Nije postojao nikakav drugi način nego Predsjednika podvrgnuti radijaciji. I naravno da je radijacija - jer je to bila radijacija glave - utjecala na njegove intelektualne sposobnosti. Neki oko njega su to znali, pa su to i koristili. Otišao u listopadu 1998. godine, a Predsjedniku se stanje sve više pogoršavalo. Preko poznanika sam saznavao kako stanje stoji, ali nisam mogao pomoći. Još dok sam bio u Uredu Predsjednika, mislim da je on bio potpuno lucidan i intelektualno sposoban. Predsjednik se više umarao, ali na sastancima i razgovorima u četiri oka koje sam s njim imao, on je potpuno sačuvao lucidnost. Ali, ja vam to govorim za razdoblje do listopada 1998. godine.

- Puno više se odmarao, manje je radio i naravno da su to drugi uvidjeli i kao hijene počeli iskorištavati tu situaciju. Tu se, na žalost, može jedino izreći moralna osuda, da se vidi kako su neki iskorištavali situaciju.