Vjesnik: 08. 12. 2001.
Bez rješenja za naše granice nema ulaska u EU ni Sloveniji ni nama
Netom revidirani hrvatski zakon o denacionalizaciji, kanda strogo službena tajna, ne mijenja za esule ama baš ništa - povrat ili naknadu oduzete imovine mogu očekivati samo negdašnji jugoslavenski državljani. Ta natezanja prijete novim zahladnjenjem na Jadranu, kakvoga ovdje nije bilo još od doba hladnog rata i Tršćanske krize / Hrvat
ska mora znati popustiti. Moramo dopustiti Sloveniji teritorijalni dodir s međunarodnim morem. Moramo dopustiti određene povlastice emigrantima, optantima iz Istre i Dalmacije. Tako ćemo stvoriti prijatelje i uvjete za brže učlanjenje u Europsku unijuMILAN RAKOVAC
Nizak profil (low profile - anglosaski eufemizam za loše političke odnose) hrvatsko-talijanskih i hrvatsko-slovenskih odnosa sve je niži, makar se Zagreb, Rim i Ljubljana svojski trude uzajamno biti »politički korektni« (politicaly correct - režati i gristi, ali zadržati uljudno ophođenje i rječnik).
Prekojadranski odnosi sve su zamršeniji, izvanstranački ministar vanjskih poslova Italije Renato Ruggiero, pragmatik svjetskog ugleda, trsi se svojski umiriti esule i postfašiste, potpredsjednika vlade Finija i ministra za Talijane u inozemstvu Tremagliju, ali mora popustiti poslije cjelonoćnih teških svađa (šapuću kuloari) na zatvorenim sjednicama i obećati stručnu komisiju koja da će predložiti talijanskoj vladi nov pristup Sloveniji i Hrvatskoj.
Ujedno, vladajuća desničarska skupina regije Friuli Venezia Giulia traži od Rima da »požuri prijam Slovenije i Hrvatske u Europsku uniju, ali samo ako preliminarno reguliraju puna prava esula«.
Netom revidirani, pak, hrvatski zakon o denacionalizaciji, kanda strogo službena tajna, ne mijenja za esule ama baš ništa - povrat ili naknadu oduzete imovine mogu očekivati samo negdašnji jugoslavenski državljani.
Ta natezanja prijete novim zahladnjenjem na Jadranu, kakvoga ovdje nije bilo još od doba hladnog rata i Tršćanske krize.
Nadmudrivanja, pak, sa Slovenijom još su opasnija za obje zemlje. Nema nikakvoga ulaska u Europsku uniju ni Sloveniji ni nama ako se pogranična pitanja ne riješe. Pokušaj, krajnje okasnjeli, da se ostvari hrvatsko-slovenski »paket-aranžman« zajedničkog istupa prema Italiji, koji se pripisuje Kučanu, malo bi što riješio, osobito u odnosima između Zagreba i Ljubljane.
Na ovim sam stranicama pozitivno pisao o sporazumu Drnovšek - Račan u Rijeci, pa i danas smatram da je to bio prihvatljiv sporazum, i da Hrvatska ama baš ništa ne bi izgubila, ako bi već nešto (nekoliko stotina metara akvatorija) i »darovala« važnom susjedu, s čime se, uostalom, bio složio i treći - Italija. Sada Hrvatska priziva arbitražu, Slovenija - ni čuti.
Ili se možda ipak može očekivati da će se Europa pomaknuti i uplesti u te sporove? Duboko sumnjam u to. Europa se vrlo rijetko miješa u bilateralne stvari između pojedinih zemalja, pa i zemalja članica. Italija, jedna od važnijih zemalja Europe, ovih se dana žali na pristrani stav Europe prema njoj, s razlogom, ali mahom socijaldemokratski poretci i europski parlament imaju sve manje strpljenja s potezima koje, u zemlji i izvana, poduzima mister gaf, premijer Berlusconi.
Ali problem nije u ideološkim pitanjima, nego jednostavno u tome da Europa čvrsto stoji na doslovnom poštivanju međunarodnih sporazuma, a kada je riječ o talijanskom »esulskom paketu«, sporazumi su neumoljivi - Paris 1947., London 1954., Osimo 1975., Rim 1983...
Dakako, i kada je posrijedi slovensko-hrvatski spor o granicama, stvar je »jasna«. Isti paketi međunarodnih sporazuma, plus detantski iz Helsinkija i Madrida o nepromjenjivosti europskih granica, plus Ustav SFRJ iz 1974. koji daje suverenitet ondašnjim republikama unutar federacije, dakle, i njihove granice regulira, a to je prihvatila i Slovenija 1991.
Dakle, Hrvatska se »može« i dalje slijepo držati europskih načela i sporazuma - što bi do kraja zamrsilo naše odnose na najvažnijim našim susjedima, Italijom i Slovenijom.
Ponavljam, koji li put, i Hrvatska mora znati popustiti. Moramo dopustiti Sloveniji teritorijalni dodir s međunarodnim morem. Moramo dopustiti određene povlastice emigrantima, optantima iz Istre i Dalmacije. Tako ćemo stvoriti prijatelje i uvjete za brže učlanjenje u Europsku uniju.
Čuje se da će saborski zastupnik Furio Radin podnijeti dva amandmana na rečeni revidirani zakon o denacionalizaciji.
Ne znam što uvaženi zastupnik predlaže, ali Sabor mora voditi računa o tome da će opet morati revidirati zakonodavstvo koje tretira promet nekretninama, a ne diskriminirati strane državljane. Jer i to je jedan od uvjeta EU, svim kandidatkinjama, a onda Europa može malko i popustiti - kao što je Poljskoj obećano (?) da do 2012. godine neće morati otvoriti tržište nekretnina, u strahu da će osiromašeni Poljaci budzašto rasprodati sve što posjeduju.
Autor je književnik, publicist i novinar