Preporuke o pitanjima i pravima manjina odavno su na Vladinu stolu. Zabrinut sam i žao mi je što novi zakon još nije usvojen, a daljnje odgode čine se izvjesnima. Moje je stajalište da to ne ide pravcem kojim bi trebalo, kaže veleposlanik Poncet

Nakon dvije i pol godine, koliko je proveo na mjestu šefa Misije OESS-a u Hrvatskoj, veleposlanik Bernard Poncet napušta svoju dužnost. U posljednjem razgovoru za hrvatske medije s pozicije prvog čovjeka OESS-a u Hrvatskoj, koji je Poncet dao Slobodnoj Dalmaciji, osvrnuo se na ono što je u 30 mjeseci postignuto i naveo područja u kojima je očekivani napredak izostao.

Prije svega, želio bih da odnosi Misije OESS-a i hrvatske Vlade budu temeljeni na savjetima i pomoći. To bi značilo da bi dijalog bio efikasan, redovit i aktivan s onima koji donose odluke. Trebamo zajednički raditi u traženju međusobno prihvatljivih rješenja. Naravno, Misija će i dalje promatrati što se događa, ne kao sudac, nego kao "vanjski" savjetnik s iskustvima izvana, kako bi pomogli Hrvatskoj u ispunjenju njezinih obveza. Hrvatska je sebi postavila vrlo ambiciozan cilj i vjerujem da OESS može biti koristan savjetnik da bi vaša zemlja riješila neka složena ili osjetljiva pitanja koja se na tom putu nalaze, uključujući povratak izbjeglica i raseljenih osoba, njihove imovine, pravosudnu reformu...

U trenutku dok mi razgovaramo, mandat još uvijek nije produžen. Zato ne želim nagađati o tome. Nisam siguran na koga mislite kada spominjete da neki dužnosnici u hrvatskoj Vladi nisu zadovoljni. U razgovoru s većinom dužnosnika, a i prema onome što pišu hrvatski mediji, rekao bih da su oni zadovoljni našom suradnjom. To je potvrdio i ministar Tonino Picula u Bukureštu.

Problem nije dijalog sam po sebi. Mi održavamo sastanke na svim razinama i u svakom trenutku možemo razgovarati. Problem nije u tome, već u rezultatima, u provođenju onoga što je dogovoreno. Često smo suočeni, posebice u osjetljivim pitanjima, s fenomenom opstrukcije, i to na lokalnoj razini. No, to se ne događa svuda. Obično se kaže, vlada nekakva predrasuda da se opstrukcije događaju tamo gdje lokalnu vlast imaju predstavnici HDZ-a, ali to nije tako. Nije sve tako jednostavno. Uglavnom, to više ovisi o ljudima negoli o njihovim političkim preferencijama. No, također imam osjećaj da smo ponekad suočeni s opstrukcijama unutar središnje administracije.

Mislim da i sami znate odgovor na to pitanje. Zbog toga što u nekim sektorima nije došlo do promjena, bez obzira na rezultate izbora prošle godine.

U posljednjih godinu i pol dana dogodio se uistinu hvalevrijedan napredak. No, postoje zaostaci iz prijašnjeg razdoblja, što i dalje ima utjecaj na odnose Hrvatske prema međunarodnoj zajednici. Moj glavni zaključak je, a tu sam dvije i pol godine, da ponekad imam osjećaj da razmišljamo u dva različita sustava logike.

Imam ih dva: u Hrvatskoj, u područjima od posebne državne skrbi, primjerice, postoje problemi s naplatom korištenja električne energije. Zato jer je vlasnik, kao osoba koja je sklopila ugovor s HEP-om, dužan plaćati račune, neki ljudi, vlasnici, imaju na leđima dugove koje HEP želi naplatiti, a počinili su ih drugi ljudi. To ima veliki utjecaj na proces povratka. Kada se vlasnik vrati u Hrvatsku, u svoj dom, i želi imati struju, HEP od njega traži da najprije plati račune za one ljude koji su se besplatno koristili njegovom kućom, bez obzira radi li se o ljudima koje je u njegovu kuću smjestila bivša vlast, ili su se u tu kuću potpuno nelegalno uselili.

Drugi primjer: postoji zajednička ocjena da korisnik nečije imovine ima pravo na kompenzaciju zato jer je "održavao" ili "preuredio" tuđi dom. U mojoj zemlji, takva je ideja, odnosno takvo očekivanje, naprosto nezamislivo! Takva praksa daleko je i od standarda Europske unije. Ako korisnik sam odluči napraviti izmjene u kući, odnosno stanu koji iznajmljuje, on to radi o vlastitu trošku, osim u slučaju kad postoji drukčiji dogovor s vlasnikom.

Pravni lijekovi

Reformu hrvatskog pravosuđa smatram jednim od najvažnijih pitanja. Veliki problem su predmeti kojima su sudovi zatrpani. Do toga je došlo zbog više razloga, a među njima je i manjak sudaca, posebice u područjima pogođenim ratom. Primjera radi, u Korenici ne postoji stalan sudac, a mnogi predmeti, baš u vezi s imovinom, čekaju na rješavanje. Možda bi se rješenja mogla tražiti u ponovnom angažiranju sudaca koji su umirovljeni u proteklom desetljeću, kao što je predložio predsjednik Vrhovnoga suda, ili njihovom drukčijem raspoređivanju na dužnost. Takve bi ideje trebalo ozbiljno razmotriti, međutim, to je samo sugestija. Mi ne donosimo odluke u ovoj zemlji.

Drugi problem u vezi s pravosuđem jest to što se ne provode pravomoćne presude. To je akutan slučaj, posebice što se tiče povratnika koji čekaju na povrat svoje imovine. Pravomoćne presude trebaju se provoditi, bez obzira na političke rasprave i duboko sam uvjeren da se jedino tako može dalje. Odluka suca je odluka pravde. I točka. O njoj se ne može dalje raspravljati. Dok takav princip ne zaživi, Hrvatska će imati velikih problema.

To trebate pitati Vladu. Stalno savjetujemo da se trebaju uvesti pravni lijekovi kako bi te diskriminatorne odredbe prestale vrijediti. Vlada je svjesna da je povratak imovine najveća prepreka većem povratku ljudi u Hrvatsku. Mi smo dali savjete o tome, kako uskladiti taj dio zakonodavstva s međunarodnim pravnim standardima. Ne možemo više od toga. Još jednom ponavljam, mi nismo oni koji donose odluke.

Drago mi je da su se mediji, uključujući i "Slobodnu Dalmaciju", uključili u javnu raspravu što se tiče stanarskih prava. To se prvi put događa. Pozitivno sam iznenađen da većina medija prepoznaje da se nekim pravnim lijekovima moraju regulirati izgubljena stanarska prava, bez obzira na formu te kompenzacije. Ohrabrujuće je da se sada piše i razglaba o pitanjima koja prije dvije godine ne bi dobila ni redak u novinama. To je vrlo važno jer se ne radi o raspravi koja se vodi između međunarodne zajednice i hrvatske Vlade, nego o raspravi u hrvatskoj javnosti. I to je velika razlika. Ne namjeravam ponavljati naše stavove oko stanarskih prava jer je to već svima poznato. Naše preporuke kako riješiti to pitanje proslijedili smo Vladi i očekujemo konkretne pomake kako bi se krenulo dalje. To se ne može izbjeći. Smatram da se problem ne može riješiti tako da ga se ignorira.

Ne. Mogu samo nagađati, ali to je sve što ću reći. Vjerujem da će se o njemu raspravljati u Beču istodobno kada se bude razgovaralo o produženju mandata, a to je krajem ovoga mjeseca, prije početka blagdana.

To je točno.

Da sam građanin ove zemlje, ne bih se bojao toga. Iskustva su pokazala da se u takvim mandatima radi o međusobnom nadopunjavanju. Tu nema kontradikcija. OESS u svome članstvu, uz Hrvatsku, ima sve države članice Europske unije, sve članice NATO-a i većinu članica Vijeća Europe. To znači da preko Misije sve te zemlje imaju mogućnost izraziti svoje stavove. Ciljevi su isti i u tom slučaju nije bitno što se međunarodna zajednica o nekom pitanju očituje preko "osobe A" ili "osobe B".

Otkad sam stigao u Hrvatsku pa sve do danas, hrvatski medijski prostor općenito doživio je velike promjene. Atmosfera je posve drukčija, otvorenija. Mislim da to nitko ne može osporiti, ako smo intelektualno iskreni. Mediji polako postaju čuvari javnosti, a takvu ulogu oni imaju u svim demokratskim društvima. To je pozitivan, odličan trend. Što se pak HRT-a tiče, njegova transformacija je tek na početku, ali Informativni program sada uključuje više istraživačkih i analitičkih priloga, što prije nismo imali priliku vidjeti.

Mislim da je u tom smislu generalni direktor Mirko Galić odigrao pozitivnu ulogu, a posebno bih spomenuo novinara Denisa Latina, čija je emisija otvorila mnoge rasprave jer pokazuje da neki ljudi u ovoj zemlji imaju želju za otvaranjem diskusije o vrlo važnim pitanjima. To je izvrsno! Naš Ured za medije u Beču uskoro će izići s izvještajem o HRT-u, a dat će i preporuke kako uskladiti Zakon o HRT-u i Zakon o telekomunikacijama s europskim standardima.