Sjećate li se one po kojoj kocka pogubno djeluje na moral socijalističkih samoupravljača? Potpredsjednik se Vlade Slavko Linić očito sjeća, pa namjerio, drug, ukinuti kladionice da bi bolesno društvo prizdravilo. Prljavštine u sportu, Slavko Kockica bi počistio diretivom kojom se zabranjuje nogometno klađenje, jer ne mogu se, pojašnjava nam, klađenjem baviti oni što su involvirani u nogomet, i to ovaj loši, domaći — podrazumijeva se. Linić je, ne pravimo se naivni, apostrofirao goropadnog Štimca, ali kod njega se od prvoga dana ne kladi na utakmice Hajduka. Potpredsjednik zna da ni drugi ne dopuštaju klađenje samo na ovu smiješnu ligu, gdje i veliši u vrtiću predviđaju rezultate na stadionima na livadi za ispašu. Pa, opet valjalo bi se pošto-poto riješiti tih vražjih, dovitljivih poduzetnika koji su našli lijenoj državi uzimati novac ispred nosa. Crvenu je nit podvukao žutim i Goranko Fižulić, predloživši da se igre na (ne)sreću ubuduće igraju isključivo u okviru Hrvatske lutrije, a da bi se od potpunoga kraha spasilo njezino inertno, nepoduzetničko rukovodstvo koje su privatnici nadigrali u tržišnoj utakmici. Državna lutrija, nariče Fižulić, sramotno malo daje u proračun. Za ne povjerovati je da tehnokrat Fižulić zagovara monopol primjeren samo zemljama planske ekonomije, a to su, ako sam dobro upućen, još Kuba, jedna od Koreja i tek donekle komunistička Kina. Linić & Fižulić su poput magneta navukli na sebe munje javnosti, a premijer se ispred njih postavio kao gromobran: "Svaka od zemalja profitira od igara na sreću, i tako mora biti u Hrvatskoj, a ne da to ide na ruku pojedincima", ispalio je Račan i ostao živ.

Pojedinci su vlasnici kladionica koji ovom Tri Riu pune proračun, a ovi bi im, štiteći do zla boga nesposobne birokrate iz Hrvatske lutrije, zatvorili "radnju", a radnike im poslali na ulicu kao da ih tamo već nije dovoljno. Da apsurd bude veći, kako igre na (ne)sreću nisu ukomponirane u sustav PDV-a, država od onih kojih se sada za svoj račun misli liberat, ubire još između dva i tri milijuna maraka godišnje. Lutrija će tako, ostvari li se monopolistički naum, mlatiti lovu bez poslovnog rizika i, naravski, konkurencije koju će politika ukloniti zakonom jer je to protiv volje radnoga naroda.

Dakle, kad je žaba (čitaj vlast) vidjela da se konji (čitaj poduzetnici) dobro novcem potkivaju, i ona je namjerila dignuti nogu. Al sad bi tom nogom isprašila druge u tur i pokupila sve što se od klađenja pokupiti da. Kao Vlada brine o lutriji pod svojim skutima, sportskoj pravdi i praznom proračunu, a zapravo ne brine o ničemu kad ne dopušta da se razmaše privatna inicijativa, pa tko umije njemu dvije, a tko ne umije nek stavi lokot i pokuša nešto drugo. Priče o slobodnom tržištu, idejama, ulaganju i privatnoj inicijativi, ionako su rezervirane samo za predizborne kampanje i hlebince koje misle da se stvari, ipak, mijenjaju. Kad ono HDZ-ova baraka ili SDP-ova (kocka, kocka) Kockica dođe ti na isto...