ZAGREB, 11. prosinca - Iz pravosudnih krugova nedavno je krenulo nekoliko prijedloga koji bi trebali ubrzati rješavanje oko 1,1 milijun sudskih zaostataka. Među njima se spominje uvođenje licenciranih sudaca, prekovremeni i dodatni rad sudaca, a i dalje ostaje aktualno popunjavanje upražnjenih sudačkih mjesta. Među sucima se spominje i to da bi se neki pomaci mogli napraviti i kad bi se iz pravosuđa »izbacili« nesavjesni suci. Ostaje, pak, otvorenim pitanje kriterija po kojima će Državno sudbeno vijeće (DSV) razrješavati suce za počinjenje stegovnih djela.

Predviđeno je da DSV zapravo obavezno mora pokrenuti stegovni postupak - koji može rezultirati i razrješenjem suca - ako sudac bezrazložno ne izrađuje odluke u zakonskom roku ili ako je broj odluka koje je donio u jednogodišnjem razdoblju znatno ispod prosjeka u Hrvatskoj. U ovom sazivu, DSV je u ponedjeljak prvi put razriješio jednoga suca - Ivana Milanovića, suca i donedavnog predsjednika Županijskog suda u Puli. Milanović je razriješen, jer su mu tri predmeta pala u zastaru, odnosno presude za njih izrađivao je od šest do deset godina. Stegovni postupci zbog zastara pokrenuti su protiv još nekoliko sudaca, a njihov ishod se tek očekuje. Čini se tako da, osim milijunskog broja neriješenih predmeta, sve veći problem postaju i zastare. Apsurdno je i to da zakon ostavlja mogućnost da se zastare sudskih predmeta vode kao riješeni slučajevi sudaca. Prema podacima iz ljeta ove godine, godine 2000. u zastaru su pala 1833 kaznena predmeta. Najviše je tih zastara - što se može smatrati i logičnim - na najvećem, zagrebačkom Općinskom sudu (733), dok su na splitskom Općinskom sudu 352. No, nepoznata je struktura predmeta koji su pali u zastaru. Osim toga, koliko je poznato, na Vrhovnom sudu ni jedan predmet nije pao u zastaru.

Sve teže breme, koje državi postaje već i novčano opipljivo, jesu odugovlačenja postupaka. Poznato je, naime, da je Europski sud za ljudska prava donio tri presude kojima Republika Hrvatska mora svojim građanima platiti od 20.000 do 30.000 kuna zbog odugovlačenja sudskih postupaka. Dobri poznavatelji rada Europskog suda procjenjuju da taj sud zasad tim relativno niskim kaznama, zapravo, upozorava državu da mora rješavati stanje u pravosuđu. Nastavi li se odugovlačenje sudskih postupaka, nije isključeno da će Europski sud Hrvatskoj izricati i mnogo oštrije novčane kazne, upozoravaju u pravnim krugovima.

DSV može razriješiti suce na prijedlog sudačkih vijeća, predsjednika sudova te ministra pravosuđa. Sudbeno vijeće dugo je bilo blokirano, jer stari Potrebičin saziv zapravo nije razrješavao suce zbog neurednog obnašanja dužnosti, a u novom sastavu počeo je raditi tek prije nekoliko mjeseci. Zato je još teško razabrati hoće li DSV iz pravosuđa »izbaciti« suce kojima tu nije mjesto i time pridonijeti pomacima u pravosuđu. Ne bude li poboljšanja, u čemu nije zanemariva ni uloga DSV-a, nije isključeno da će tužbe iz Hrvatske zapljusnuti i Europski sud, a cijenu za to platit će svi građani.

Među petnaestak tužbi iz Hrvatske, što su u postupku na Europskom sudu za ljudska prava, jest i ona Mirjane Mikulić, koja je tužila poznatog poduzetnika Hrvoja Petrača radi priznavanja očinstva njene maloljetne kćeri. Mirjana Mikulić obratila se Europskom sudu zato što hrvatski sudovi odugovlače pravomoćnom presudom utvrditi da je Petrač otac njena djeteta. Općinski sud u Zagrebu još je u srpnju 2000. godine presudio da je Petrač otac djeteta Mirjane Mikulić i da mora za kćerku plaćati alimentaciju. No, Petrač se žalio na presudu, a Mirjana Mikulić obratila se Europskom sudu, jer Petračeva žalba još nije riješena.

Ona na Europskom sudu tvrdi da zagrebački Općinski sud odugovlači postupak za utvrđivanje očinstva, iako zakon nalaže brzo rješavanje takvih postupaka. Navela je da je, zato što naš sud nije donio presudu u razumnom roku, njeno dijete lišeno financijske potpore oca, što je, prema njenoj ocjeni, nepoštivanje njenoga obiteljskog i privatnog života. Mirjana Mikulić napomenula je i da, prema hrvatskom pravu, ne postoji pravni lijek koji bi ubrzao postupak za utvrđivanje očinstva te da nema mjera koje bi osigurale dolazak tuženika na sud. Petrač, naime, desetak puta nije došao na ročište za utvrđivanje očinstva, a cijeli taj postupak traje već više od tri godine.

Kad se obratila Europskom sudu, Mirjana Mikulić zaobišla je naš Ustavni sud, kao posljednju instancu u našem pravnom poretku.