- Prvi sam put razgovarao s gospodinom Piculom još prije godinu dana, večer uoči Zagrebačkog summita. Otad smo se susreli nekoliko puta. U međuvremenu susreli su se i predsjednici dviju država i vlada. Odnose Jugoslavije i Hrvatske opterećuje teško naslijeđe sukoba u Hrvatskoj u kojem su stradale tisuće ljudi, Hrvata i Srba. Nije riječ samo o sjećanju na zločine i potrebi utvrđivanja odgovornosti počinitelja, već i o čitavom nizu neriješenih pravnih i političkih pitanja poput povratka izbjeglica i reguliranja njihovih imovinskih i drugih prava, pitanja sukcesije državne imovine, razgraničenja, nestalih, kao i osoba u zatvorima... Nekima od tih pitanja bavit ćemo se i idućih godina. Dakle, odgovor na Vaše pitanje je jednostavan - bilo je potrebno vrijeme i u Hrvatskoj i u Jugoslaviji da se pripremimo za susret koji ne bi bio kurtoazan, već susret nakon kojeg ćemo biti u stanju pokazati građanima da smo na dobrom putu da probleme rješavamo, a ne da ih samo bilježimo.

- Najteži problem vezan je uz zločine, kako one iz bliske prošlosti tako i one iz Drugoga svjetskog rata, u kojima su stradavali i srpski i hrvatski narod. Sva su druga pitanja lakše rješiva. Jedini način našega zajedničkoga odnosa prema tom problemu je utvrđivanje činjenica o događajima i osobama koji su za njih odgovorni, kako bismo zadovoljili zahtjeve pravde. I tada će ostati naše pomiješane emocije i bit će nam potrebne godine izgrađivanja novoga povjerenja. Moramo biti strpljivi, iskreni i hrabri.

- Ne, to mi ne otežava pristup hrvatskim dužnosnicima, jer je taj zahtjev normalna posljedica sukoba i aktualiziraju ga obje strane, svaka imajući na umu odgovornost one druge strane u različitim povijesnim okolnostima. Meni je normalno da odgovorni političari iskažu najiskrenije žaljenje zbog stradanja kojem su bili izloženi građani.

- Smatram da svi u regiji, zajedno s Europskom unijom, moramo raditi na dva kolosijeka. Jedan je traženje napretka u rješavanju konkretnih problema, u Makedoniji, u odnosima Srbije i Crne Gore, u vezi s Kosovom, u jačanju integriteta Bosne i Hercegovine. Drugi kolosijek je ono što zovem regionalnim procesom. Na Zagrebačkom je summitu počeo regionalni proces koji bi trebao dovesti do potpune i trajne stabilizacije prilika na Balkanu. Očekujem da ćemo učiniti nove iskorake u idućoj godini. No želim biti jasan - mi nismo zainteresirani za balkansku uniju niti to zagovaramo. Zagovaram povećanje suradnje zemalja iz regije kako bi svaka maksimalno iskoristila svoje potencijale i svojim tempom bila primljena u EU.

- Svaka će zemlja biti primljena u EU u skladu s napretkom koji ostvari. Suradnja s drugim zemljama na tom putu može biti samo od pomoći, ali nema govora o kolektivnom pristupu Europskoj uniji.

- To nije istina. U ovom trenutku mi pregovaramo ugovor o slobodnoj trgovini s Mađarskom i Bosnom i Hercegovinom i nadam se skorom potpisivanju. Tek smo počeli pregovarati s Hrvatskom, ali i sve drugo smo u odnosima s Hrvatskom tek započeli. Vjerujem da ćemo se na kraju dogovoriti, imajući na umu i interese hrvatske i interese jugoslavenske privrede.

- Jugoslavija ne štiti nikoga posebno od odgovornosti za ratne zločine. Mi smo suradnju s Haaškim sudom započeli donoseći najteže odluke. Prateći situaciju u Hrvatskoj, vidim da je suradnja s tim sudom izazov i za Vladu Hrvatske. Međutim, moje je mišljenje da je to naša međunarodna obveza koju ćemo poštovati. Nadam se da ćemo, kao što je to i Hrvatska učinila, donijeti zakon kojim bismo uredili suradnju s Tribunalom te da će svi odgovorni za zločine odgovarati pred njime ili pred nacionalnim sudovima. Kako vidite SRJ u budućnosti s obzirom na težnje Crne Gore i Kosova za neovisnošću?

- Odnos Srbije i Crne Gore je najvažnije političko pitanje u Jugoslaviji. Dogovoren je nastavak razgovora u ponedjeljak i nadam se da će početkom iduće godine biti postignut dogovor koji će pridonijeti daljnjoj stabilizaciji prilika u ovom dijelu Europe. Što se tiče Kosova, tek su okončani izbori i u tijeku je osnivanje izabranih tijela. Nastavit ćemo suradnju s UNMIK-om i poticat ćemo dijalog između izabranih političkih predstavnika i srpskih i albanskih stranaka, kako bismo povećali sigurnost za sve građane, posebno za Srbe, koji su sada iznimno ugroženi. Ne bi trebalo žuriti k novim odlukama o statusu Kosova, već nastojati da se u potpunosti primijeni Rezolucija vijeća sigurnosti UN-a.