Svi oni koji poznaju narcističke kapacitete Dražena Budiše vjerovali su da se on nakon gubitka predsjedničkih izbora neće zadovoljiti ulogom statista u saborskom koru. Njegov je problem bio zaostajanje u rejtingu za kolegama u stranci Goranom Granićem i Jozom Radošem koji su do tada ovisili o njegovu liderstvu. Primirivši se nekoliko mjeseci kao politički čitalac, Budiša se odlučio raskusurati sa svojim stranačkim kvazi istomišljenicima medijskim obratom u maniri političkog novinara kojemu je javnost važnija od obećanja danih izvorima informacije: Graniću i Radošu.

Budiša se u te odnose nastoji plasirati kao žrtva, odnosno čovjek koji je ostao bez pravog posla i želi pribaviti položaj koji mu karizmatski spada. Nakon stranačke pobjede nad Gotovcem činilo se da kontrolira stranačku konkurenciju, što se pokazalo točnim, ali samo u pogledu ženskog dijela vodstva (Đurđa Adlešić, Dorica Nikolić). Međutim, Goran Granić i Jozo Radoš su, ne kroz stranku nego kroz Vladu, stekli značajnu političku autonomnost te uz pomoć Račana izmakli Budišinim kadrovskim uzdama. Da bi takav trend prekinuo Budiša se ambicijski predozirao i krenuo u "razobličavanje" Vlade u Vladi iliti osovine Granić - Račan.

Je li on time predimenzionirao svoje obračunske snage? Za sada Budiša nema velike političke moći da sruši koaliciju, već tek malu mogućnost da pomoću koalicije sruši novonastali odnos snaga u HSLS-u. Naime, može se reći da stvaranjem svog slučaja Budiša nastoji pridobiti desnu struju u HSLS-u koja bi ga vratila na mjesto predsjednika stranke. Ukoliko pak on ne pobijedi na skorašnjim stranačkim izborima onda će ponovno ostati terminski politički mrtvac, dok opet ne izvede neki manevar vlastita prigodnog političkog uskrsnuća kao u ovom predizbornom trenutku. Što će to značiti za grupu koja ne želi slijediti Budišinu igru jasno je kazao Goranko Fižulić – predaju ministarskih funkcija. Ako do toga dođe u Vladi će se reorganizirati stožer odlučivanja ili će ona pasti.

Zasad se Budiša koncentrirao na prvi korak – zadobivanje kontrole stranačke stege kao uvjeta za sunadzor nad koalicijskom stegom. U četvorki to ne žele gledati u tako ultimativnoj perspektivi već tek kao Budišino licitiranje vlastitim udjelom u Vladi, na što je ona, da bi sačuvala vlast kao svoj jedini istinski zajednički program, spremna pozitivno odgovoriti, ukoliko on na koncu dobije unutarstranačke izbore. Bitno pitanje ipak ostaje s čime Budiša može u ovom času trgovati? Izgleda samo budućom podjelom karata! Ako izgubi izbore, može u dešperaciji privesti svoj dio HSLS-a HDZ-u i desnosredišnjoj opoziciji, a ako pobijedi izazvati restrukturiranje Vlade u koliderski tandem Račan - Budiša.

To bi, naravno, bilo svima prihvatljivo jer ni četvorki ni Budiši nisu u interesu prijevremeni izbori. Zasad to nije ni u interesu HDZ-a kojemu su slabosti petorke još najbolji opozicijski program.