Novi list: 19. 12. 2001.
OTVOREN ZNANSTVENI SKUP “HRVATSKO PROLJEĆE”
Čičak: Savka
rušila studentski štrajkTo što je Savka prije nekoliko dana otkrila spomen-ploču u čast tom istom štrajku izraz je politizacije tog pokreta, smatra Ivan Zvonimir Čičak
ZAGREB – “Mnogi danas sramote studentski pokret i štrajk jer ga prisvajaju i privatiziraju, a politička elita, svojim nedolaskom na ovaj skup u ime privatizacije 1971., još se jednom distancirala od tih događaja”, zaključio je Ivan Zvonimir Čičak prilikom jučerašnjeg otvaranja dvodnevnog znanstvenog skupa pod nazivom “Hrvatsko proljeće”, održanog u prostorijama nakladničke kuće Školska knjiga u Zagrebu.
Susretu su prisustvovali brojni znanstveni i kulturni djelatnici, između ostalih Vlatko Pavletić, Josip Bratulić, Branko Jeren, Marko Veselica, Dušan Bilandžić, Vice Vukov, koji su govorili o uzrocima i posljedicama Hrvatskog proljeća, ulozi intelektualaca i studenata, te različitim unutrašnjim i vanjskim uvjetima u kojima se prije 30 godina javio hrvatski nacionalni pokret.
Čičak je upozorio svoje kolege da je Savka Dabčević Kučar gušila studentski štrajk, da bi prije nekoliko dana na Filozofskom fakultetu otkrila spomen-ploču u čast tom istom štrajku, što je “izraz politizacije tog pokreta”. Spomenuvši, pak, njezin članak pod naslovom “Tko je podjarivao studentski štrajk?”, Čičak odgovara da su studenti djelovali samostalno, autohtono i unutar tadašnjeg ustavnog poretka.
“Odlaskom sviju nas s političke scene počeli su prijepori oko studentskog štrajka a o tom će događaju i dalje najviše govoriti oni koji zbog njega nisu izgubili položaje i nisu imali problema”, zaključio je Čičak.
Nedolazak političara prokomentirao je i Josip Šentija, kazavši da dvije najveće hrvatske stranke - SDP i HDZ – “danas o svemu mudro šute”. Šentija smatra da su u Hrvatskom proljeću vrlo veli ku ulogu odigrali međunarodni odnosi, odnosno činjenica da su akteri Hrvatskog proljeća dotaknuli u “garantni stup statusa quo na jugoistoku Europe” - Josipa Broza Tita i njegov sustav vladavine. S njegovim se mišIjenjem djelomično složio i Dušan Bilandžija, napomenuvši da je Edvard Kardelj već krajem 50-ih godina pripremao razdruživanje Jugoslavije, koje zbog svjetske konstelacije odnosa nije bilo provedivo. Zato je represija dočekana s odobravanjem i na Istoku, i na Zapadu, a tolika količina upotrebljene siIe, kaže Šentija, “unijela je u hrvatski politički mentalitet novu dozu radikalnosti, koja je rezultirala spremnošću da se ide i dalje od plemenitih ciljeva”.
Sudionicima skupa obratio se i Marko Veselica. Naglasivši da Hrvatsko proljeće još treba znanstveno istražiti jer su “hrvatska povijest i država često bile predmetom velikih manipulacija”, dodao je da pokret 1971. predstavlja pokušaj hrvatskog naroda da izađe “iz škara između SSSR-a i Zapada”. Svoju je tvrdnju potkrijepio podacima prema kojima je 1945. stradalo oko sto tisuća Hrvata, a još ih je barem toliko progonjeno do 1990. O ulozi Matice hrvatske govorili su njen predsjednik Josip Bratulić i Jozo Ivičević, koji je u svome izlaganju istaknuo i suodgovornost Tita, hrvatskih titoista i “Titove miljenice” JNA za rat u Hrvatskoj, dok je Branko Jeren podsjetio na značaj sveučilišta u dogadajima iz 1971.
I. FRLAN