Tako mu glavna autorica, Vesna Pusić, eto, tvrdi da je ova vlast “zaista ostvarila obećanje od 200 tisuća novozaposlenih” i dokazuje to nekom vratolomnom računicom iz odnosa broja umirovljenika i onih koji rade. Samo nije objasnila kako je, unatoč tome, armija na burzi brojnija nego u vrijeme kada je koalicija preuzela vlast. Da taj napumpani optimizam nije tek solo izlet HNS-ove šefice, nego da u vlasti postoji trend potemkinovskog tumačenja stvarnosti, pokazao je i ministar rada i socijalne skrbi, Davorko Vidović, koji neki dan reče da je u ovoj godini otvoreno 197 tisuća novih radnih mjesta. Koliko je zatvoreno - to ignorira.

Račanova ekipa možda može u zaslugu upisati 197 tisuća novozaposlenih, iako se ni tu ne radi uvijek o novootvorenim radnim mjestima. Ali je ukupan saldo - a to je ono što se broji i što javnost jedino zanima - vrlo negativan. Broj onih koji su ostali bez posla još uvijek preteže i ne može se govoriti o zaustavljanju tog trenda. Ministar Vidović ovih dana, baš kao i uoči prošle Nove godine, tumači da obrat u zapošljavanju očekuje iduće godine. Ekonomisti tvrde da je riječ o neutemeljenom optimizmu. Spomenimo samo da se Vlada u pismu namjere Svjetskoj banci obavezala da će do proljeća okončati stečaj u više od 300 poduzeća.

Situacija je slična i sa penzićima. Priznajući da je teško predvidjeti što će se s mirovinama dogoditi dogodine, ministar Vidović dodaje da će “Vlada sve učiniti”, trala-la-la. Kad je nedavno odgovarao na biskupsku “socijalnu izjavu”, pohvalio se da u Hrvatskoj mirovine iznose 48 posto prosječne plaće, a u Bugarskoj samo 31 posto. Nije spominjao činjenicu da je Hrvatska prije deset godina startala sa 70 posto, preskočio je podatak da je Slovenija taj odnos i zadržala.

Što će vladajući dobiti takvim izvrtanjem činjenica i prešućivanjem? Možda misle da će ušminkati stvarnost, da će crno pretvoriti u bijelo? Možda se nadaju da će im se još jednom povjerovati? Ali praksa falsificiranja stvarnosti za rezultat može imati samo gubitak vjerodostojnosti. Kad netko u jeku predizborne kampanje najavi da će otvoriti 200 tisuća novih radnih mjesta, to znači samo jedno: da će se za 200 tisuća smanjiti broj nezaposlenih.

Ako Vesna Pusić tvrdi da je vlast ispunila njeno obećanje o 200 tisuća novih radnih mjesta - mada broj nesretnika na burzama uporno raste tko će ubuduće vjerovati njenim obećanjima? Svako će biti primljeno s rezervom i skepsom: kako ga zapravo treba razumjeti, što se iza njega krije, kako će ga autorica naknadno objasniti? Pošteno priznanje da se zaletjela Ijudi bi primili s mnogo više razumijevanja, nego ovakve pokušaje silovanja činjenica. Naknadna reinterpretacija vlastitih izbornih deklaracija znak je da su vladajući postali svjesni kako ih neće uspjeti ispuniti. Razvlačeći vlastita obećanja kao da su od gume, političari svoje birače de facto tretiraju kao naivce i budale.