Vjesnik: 27. 12. 2001.

»Miloševićevi stvarni moćnici još nisu razvlašteni«

Istraživanja pokazuju da je većina građana za euroatlantske integracije, a političke elite preuzele bi korist, ali ne bi htjele snositi posljedice. Dio građana vjeruje da je dovoljno poslati nekolicinu u Haag, a uistinu je riječ o neizbježnom suočavanju sa zbivanjima prošlih 13 godina. Treba izbjeći formulu »pa i oni su radili zločine«, važno je kazati koliko smo mi u svemu tome sudjelovali, ali ne postoji većinska volja za otvaranje toga procesa, kaže dr. Hadžić

ZAGREB, 26. prosinca - Početkom sljedeće godine u Beograd bi trebalo otputovati izaslanstvo hrvatske vlade i demonstrirati svoje opredjeljenje za stabilnost i suradnju u regiji. No s kim će i o čemu, ako krene, hrvatski premijer razgovarati? S premijerom SRJ kao nositeljem federacijske forme u državi koja tek treba ustanoviti koliki su joj dometi i opseg, ili s premijerom Srbije koja objektivno predstavlja političku i državnu volju sadašnje i bivše (Miloševićeve) SRJ?

O tome kakvo je stanje u tom društvu razgovarali smo s dr. Miroslavom Hadžićem, ravnateljem Centra za civilno-vojne odnose u Beogradu, koji je sudjelovao u radu nedavnog međunarodna skupa o sigurnosti na jugoistoku Europe, u Vrbovskom. Njegov je Centar jedan od promotora rasprava o euroatlantskim nagnućima jugoslavenskog društva.

• Mogu li politička previranja u SRJ ponovno destabilizirati europski jugoistok?

- Otvoren je problem državnog statusa, državnog uređenja, Kosovo je pod protektoratom..., stoga je iluzorno očekivati radikalno povećanje stupnja društvene i državne sigurnosti.

No Srbija, odnosno SRJ, prestala je biti izvoznik krize i rizik za svoje susjede. Na kratki ili srednji rok ključni će rizici dolaziti iz ekonomske i socijalne sfere. Uz, naravno, pretpostavku mirnog državnog rješenja, dakle hoćemo li imati samo Srbiju ili će to biti drukčije uređena Jugoslavija.

Nositelji moći bivšega Miloševićeva režima nisu razvlašteni, otud zaoštravanje gospodarskih i socijalnih kriza može izazvati potencijalne potrese.

• Znači li to da je stvarna moć još u rukama Miloševićevih sljedbenika?

- Nakon konstituiranja nove vlasti, u dubini društva ostale su snažne grupacije, ponajprije mislim na represivni aparat, policiju, vojsku, tajne službe. Jedni su samo promijenili politički dres, a drugi su ranije osvojili ekonomsku samostalnost. Taj je dio formalno politički neaktivan, ali koristi poluge ekonomsko-financijske moći i ranije sprege za utjecaj na tekuće ekonomske i buduće sistemske promjene.

Nije otvorena rasprava o Miloševićevom režimu i njegovim izvorima, suštini i posljedicama, kao ni rasprava o ratnom sudjelovanju Srba iz Srbije. To ostavlja slobodnim ideološki prostor da se socijalno-ekonomska kriza, opet pod poznatom ornamentikom, iskoristi kao poluga njihova povratka na političku scenu.

• Kako procjenjujete rasplet odnosa Srbije i Crne Gore?

- Suštinsko pitanje glasi: može li se državna zajednica Srbije i Crne Gore postaviti na ozbiljne temelje koji se neće svaki dan preispitivati. Crna Gora već neko vrijeme faktično funkcionira kao nezavisna država.

Za eventualnu zajedničku državu nužno je uvesti u proceduru instrumente koji onemogućuju jednostranu upotrebu institucija i mehanizama savezne države u bilo čiju korist. Primjerice, u slučaju vojske treba iz ustava izbaciti odredbu o obrani društvenog poretka i tako spriječiti njenu unutarnju upotrebu.

Mi ćemo još dugo biti u fazi trajne unutarnje političke nestabilnosti. Presudno je hoće li pretegnuti model demokratizacije ili samo decentralizacije, odnosno preraspodjela moći novim nositeljima. Riječ je o devastiranom društvu koje prvo mora stići do normalnosti.

Problem Kosova ostat će i dalje otvoren. Srbija će sačuvati, barem nominalno, svoj integritet, ako bude tragala za političkom i gospodarskom komunikacijom s albanskom zajednicom. Bude li međunarodna zajednica inicirala visoku razinu autonomije Kosova, to neće na duži rok zadovoljiti albanske političke elite. Uza to se odmah vezuje problem Makedonije, ali i Albanije, koja živi samo zato što je održava međunarodna zajednica.

• Kako procjenjujete političku spremnost DOS-a za promjene i euroatlantske integracije?

- Politička nestabilnost bit će dugotrajna jer unutar vladajuće Demokratske opozicije Srbije (DOS) manjka jasna koncepcija, nedostaje reformske strategije, tako da uz zatečeni krizni okvir društva jačaju i novi generatori krize koji mogu produžiti i pojačati nestabilnost.

Istraživanja pokazuju da je golema većina građana za integriranje. Riječ je, naravno, o izražavanju stavova, ali ne i o znanju činjenica. Kod političkih elita prepoznatljiv je pristup - uzeli bi koristi, ali ne bi htjeli snositi posljedice.

Dio građana vjeruje da je dovoljno poslati nekolicinu u Haag, a uistinu je riječ o neizbježnom suočavanju sa zbivanjima prošlih 13 godina. Treba konačno izbjeći pribjegavanje formuli »pa i oni su radili zločine«. Zbog naših potreba važno je kazati koliko smo mi u svemu tome sudjelovali, ali ne postoji većinska volja za otvaranje toga procesa.

• Znači li to da nije stvorena kritična masa za program promjena i prepoznavanje povezanosti unutarnjih zbivanja s djelovanjem međunarodnih aktera?

- Unutar DOS-a vodi se borba za preraspodjelu političke moći, za zauzimanje startnih pozicija za novu budućnost. Radi se o interesnim grupama koje žele osvojiti što veći dio moći. Zato se euroatlantske integracije upotrebljavaju na drukčiji način.

Nije teško prepoznati da samo euroatlantska zajednica može pomoći u rekonstrukciji našeg društva i da je njihova otvorenost za ulazak u integracije - što god to značilo - jedina logična.

Nakon 11. rujna i terorističkih napada na SAD, premještanjem političkog, vojnog i sigurnosnog težišta u euroazijski prostor, još se više pokazuje nedostatak suvisle međunarodne strategije za rješavanje problema europskog jugoistoka. Moglo bi doći do zabrinjavajućeg smanjenja i materijalnog i političkog ulaganja u rekonstrukciju prostora.

Amerika prepušta Balkan Europskoj uniji, što može proizvesti stanovito nejedinstvo prema već uhodanim strateškim interesima pojedinih aktera na europskoj sceni. Stoga je realna bojazan strategije »očuvanja postojećeg stanja«, a za to bi se vrijeme mogle istrošiti reformske snage, što može proizvesti nove krize, nove sukobe unutar tih država.

Konferencija o BiH malo vjerojatna

• Vjerujete li u mogućnost sazivanja međunarodne konferencije o BiH?

- Ta konferencija neće biti moguća sve dok postoji neriješeno albansko pitanje. Zbog protektorata koji postoje, zbog nazočnosti međunarodnih snaga, zbog toga što je najveći broj država u regiji ekonomski ovisan o euroatlantskoj zajednici, ključ sigurnosti drži ta zajednica. Zato države, uvažavajući te činjenice o vlastitoj sigurnosnoj ovisnost, moraju potaknuti procese međusobnog povjerenja ali, naravno, ne u sklopu bilo kakve unije ili neke slične institucionalizirane asocijacije.

Željko Hodonj